| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud Federacije BiH | Datum: 03.02.1999 | Broj: U.1808/98 |
| Abstrakt: | |||
Zakonski zastupnik tužioca kao pravnog lica je u tužbi istakao da je propustio rok za podnošenje tužbe zbog bolesti i predložio da se iz tog razloga njegova tužba uzme u razmatranje kao da je blagovremeno podnesena. Taj deo tužbe sud je prihvatio kao predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka, iako to stranka u tužbi nije izričito navela. Osnovanost tog predloga zastupnika tužioca sud je ocenio na osnovu navoda u samom predlogu i isprava na koje se pozvao i koje je priložio sam zakonski zastupnik tužioca uz tužbu.Prema stanju u upravnim spisima (priloženoj povratnici) zastupnik tužioca je osporeno drugostepeno rešenje od 20.10.1998. godine primio lično 04.11.1998. godine, pa mu je zakonski rok za podnošenje tužbe iz člana 20. stav 2. Zakona o upravnim sporovima protiv tog rešenja od 30 dana istekao u petak, 04.12.1998. godine (što se vidi iz prezentata štambilja na tužbi).Kao dokaze da u vremenskom roku od 04.11. do 04.12.1998. godine nije mogao iz opravdanih razloga podneti tužbu sudu usled bolesti zakonski zastupnik tužioca je priložio uz tužbu medicinsku dokumentaciju iz koje proizilazi da je u periodu od 04.11. do 04.12.1998. godine bio na lekarskim pregledima 11.11. i 01.12. 1998. godine, pa kad se ima u vidu da je osporeni akt primio 04.11.1998. godine sa pravnom poukom da protiv istog može pokrenuti upravni spor tužbom kod ovog suda u roku od 30 dana od dana dostavljanja, po oceni ovog suda, ne postoje opravdani razlozi na strani tužioca za propuštanje citiranog zakonskog roka za podnošenje tužbe u ovom upravnom sporu ni pod pretpostavkom da je jedino zakonski zastupnik zaposleni radnik kod tužioca kao pravnog lica. Iz stanja spisa se vidi da tužilac kao pravno lice ima i drugih radnika.fizičkih lica, pa sve da je i zakonski zastupnik tužioca priložio valjanu medicinsku dokumentaciju o bolovanju za čitav period od 04.11 do 04.12.1998. godine, ta okolnost ne bi predstavljala opravdani razlog da u tom roku ne podnese tužbu, jer bi kao pravno lice mogao tužbu podneti u roku po drugom fizičkom licu.radniku koji je registrovan za zastupanje tužioca ili koga bi zakonski zastupnik ovlastio na podnošenje tužbe. Ovlašćenje za podnošenje tužbe zakonski zastupnik tužioca je mogao dati i fizičkom licu koje nije zaposleno kod tužioca obzirom da je osporeno rešenje primio 04.11.1998. godine i znao da do 04.12.1998. godine mora podneti tužbu, što je također neosnovano propustio da učini.Zakon o upravnim sporovima na sadrži odredbe o povraćaju u pređašnje stanje pa u smislu člana 60. istog zakona za primenu ovog pravnog instituta važe shodno odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 42/98). Odredbama člana 106. stav 1. ZPP propisano je da, ako stranka propusti rok ili ročište a preuzimanje kakve radnje u postupku, i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će joj na njezin predlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju ako oceni da postoje opravdani razlozi za propuštanje zakonskog roka iz člana 20. stav 2. ZUS, pa ej sud shodnom primenom člana 106. stav 1. ZPP predlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje odbio kao neosnovano.Kako je tužilac u ovom upravnom sporu podneo tužbu po proteku zakonskog roka, a njegov predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja tog roka odbijen kao neosnovan, valjalo je njegovu tužbu primenom člana 26. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima odbaciti kao neblagovremenu.