Prema stanju u spisima i obrazloženju pobijanog rešenja, inspekcijskom kontrolom u prvostepenom postupku, o čemu je sačinjen zapisnik od 9.4.1996. godine, utvrđeno je da je preduzeće sačinilo spiskove radnih mesta sa imenima radnika koje rade na mestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Radnici koji su radili na tim mestima, koristili su staž sa uvećanim trajanjem pri odlasku u penziju, a za radnike koji su još u radnom odnosu u prijave M-4 unose se podaci o uvećanom stažu.
U postupku je utvrđeno da tužilačko preduzeće u periodu od 1.1.1990. do 31.12.1993. godine, nije uredno uplaćivalo dodatni doprinos za PIO za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem.
Osnovica doprinosa utvrđena je u skladu sa članom 2. Odluke o načinu obračuna dodatnog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem ("Službeni glasnik RS", broj 32/95) na osnovu broja radnika i njihove zarade u mesecu u kome je izvršena kontrola.
Na tako utvrđenu osnovicu primenom stope iz člana 29. Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje utvrđen je iznos doprinosa za vozače kamiona od 212.244,15 dinara, a za vozače autobusa 410.696,80 dinara uz umanjenje plaćenog iznosa od 13.580,67 dinara.
Kamata za neblagovremeno plaćene doprinose utvrđena je u skladu sa odredbom člana 156. Zakona o porezu na dohodak građana.
Po nalaženju Vrhovnog suda Srbije, pri utvrđivanju dodatnog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje radnika kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, tuženi organ je pogrešno primenio materijalno pravo, a polazeći od pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.
Odlukom o načinu obračuna dodatnog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem ("Službeni glasnik RS", broj 32/95) Upravni odbor Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih bez ovlašćenja u zakonu utvrdio je osnovicu u članu 2. Odluke, za uplatu dodatnog doprinosa, tako što osnovicu čini ona osnovica na koju je uplaćen redovni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje u mesecu u kome se vrši uplata dodatnog doprinosa, tj. zarada iz meseca u kome se vrši uplata dodatnog doprinosa.
Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje predstavljaju javni prihod koji se po članu 14. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima ("Službeni glasnik RS", 76/91...45/94) uvode zakonom.
Republički fond penzijskog i invalidskog osiguranja po odredbi člana 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS", broj 27/92) obezbeđuje dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje i po odredbi člana 201. tačka 2. istog zakona utvrđuje stope doprinosa za dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje i osnovice tih doprinosa.
Ove doprinose utvrđuje skupština Fonda po odredbi člana 205. istog Zakona, dok je osnovica doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za zaposlene i poslodavca utvrđena odredbama čl. 6-8. Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje ("Službeni glasnik RS", 44/94...53/93). Dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po odredbi člana 29. navedenog zakona, na osnovicu iz člana 6. ovog zakona, plaćaju poslodavci za zaposlene kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem po propisanim stopama od uvećanja staža osiguranja.
Doprinos na obavezno socijalno osiguranje po odredbi člana 49. ovog zakona, utvrđuje isplatilac zarada prilikom svake isplate i uplaćuje na propisane račune.
U pogledu načina utvrđivanja doprinosa, indeksacije obaveza, rokova i načina plaćanja, po odredbi člana 51. Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana.
Imajući u vidu da dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje nije utvrđen na način propisan Zakonom o doprinosima za socijalno osiguranje i Zakonom o porezu na dohodak građana ("Službeni glasnik RS", broj 43/94, 74/94 i 53/95), sud je nalazeći da je osporenim rešenjem povređen zakon na štetu tužioca na osnovu člana 39. stav 2. ZUS-a, tužbu uvažio i osporeno rešenje poništio.
U ponovnom postupku potrebno je utvrditi osnovicu dodatnog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje radnika kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem u skladu sa Zakonom, te zavisno od utvrđenog činjeničnog stanja utvrditi visinu dodatnog doprinosa za mesece u kojima on nije plaćen.