SIRIUS
Sudska praksa
https://sirius.rs

Neisplaćivanje zarade u dužem periodu dovoljan je znak da predstoji poremećaj u procesu rada, pa se u sporu o isplati odgovarajuće zarade tužbeni zahtev može usvojiti do visine garantovane zarade

Vrsta: Sudska praksa
Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 22.12.2002 Broj: Rev.02.965/01
Abstrakt:

Tužiocu u periodu od 1.7.1996. do 31.8.1998. godine nije isplaćivana zarada.
Pošto nije isplaćivana ni ostalim radnicima, očito je da je kod tuženog došlo do ozbiljnih poremećaja u procesu rada.
U uslovima takvog poremećaja, zaposlenom, po odredbama člana 65. Zakona o radnim odnosima, pripada garantovana zarada.
Kako ovo pravo proizlazi iz samog zakona, garantovana zarada se isplaćuje i kad odluka o njenom uvođenju, kao u ovom slučaju, nije doneta.
Nižestepeni sudovi odredbe o garantovanoj zaradi nisu imali u vidu i zato je došlo do pogrešne primene materijalnog prava.
To je i bio razlog što je ovaj sud, u smislu člana 395. stav 2. ZPP, ukinuo obe nižestepene presude i predmet vratio na ponovno suđenje.
Pravilna primena materijalnog prava iziskuje da se utvrde sve činjenice i okolnosti od kojih zavisi primena tada vežećeg člana 65. Zakona o radnim odnosima, kako bi se tek onda pristupilo odlučivanju o predmetu ovog tužbenog zahteva.
Pri tom treba imati u vidu da je zarada sukcesivno potraživanje i da se isplaćuje u obrocima.
Ona se isplaćuje samo po osnovu rada.
Postojanje radnog odnosa nije dovoljno.
To važi i za isplatu garantovane zarade.
Prema tome najpre treba ispitati da li je tužilac u spornom periodu radio.
Ako nije, ne bi mu pripadalo pravo na garantovanu zaradu, već, eventualno, pravo na naknadu štete u visini te zarade, pod uslovom da postoje osnov i uslovi odgovornosti poslodavca za štetu koja je nastala na radu ili u vezi sa radom (član 105. ZRO). Pošto je pravo na garantovanu zaradu sukcesivno, kamata se obračunava na svaki obrok isplate.
Obročne isplate se ne mogu kapitalizirati ukamaćivanjem da bi se priznala kamata na kapitalizirani iznos.
S obzirom na to, potrebno je da se veštak ponovo izjasni o visini potraživanja koje je predmet spora.
Visinu garantovane zarade određivala je Vlada, po tada važećem članu 66. stav 1. Zakona o radnim odnosima.
Kako su garantovana zarada i zarada istovrsna potraživanja, nema smetnji da se po zahtevu za isplatu zarade zahtev usvoji u visini garantovane zarade.