SIRIUS
Sudska praksa
https://sirius.rs

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Gruje Miloševa, Blagomira Tucovića i Blaženke Hodžić izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava u postupcima koji su vođeni pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetima R. 134/2007, I. 215/2007 i I. 239/2007 i u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli u predmetu P. 325/2007 (novi broj predmeta P. 2703/10 Osnovnog suda u Subotici, Sudske jedinice u Bačkoj Topoli).

Vrsta: Sudska praksa
Sud: Ustavni sud   Datum: 13.05.2010 Broj: Už-461/2008
Abstrakt:

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Gruje Miloševa, Blagomira Tucovića i Blaženke Hodžić, svih iz Bačke Topole, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. maja 2010. godine, doneo je

ODLUKU

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Gruje Miloševa, Blagomira Tucovića i Blaženke Hodžić izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava u postupcima koji su vođeni pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetima R. 134/2007, I. 215/2007 i I. 239/2007 i u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli u predmetu P. 325/2007 (novi broj predmeta P. 2703/10 Osnovnog suda u Subotici, Sudske jedinice u Bačkoj Topoli).

Obrazloženje

1. Gruja Milošev, Blagomir Tucović i Blaženka Hodžić, svi iz Bačke Topole, su 14. aprila 2008. godine, preko punomoćnika – advokata Ahmeta S. Hodžića iz Novog Sada, izjavili ustavnu žalbu, dopunjenu 18. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, u postupcima koji su se vodili pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetima R. 134/2007, I. 215/2007 i I. 239/2007. Podnositeljka ustavne žalbe Blaženka Hodžić je 22. aprila 2008. godine, takođe preko punomoćnika – advokata Ahmeta S. Hodžića iz Novog Sada, izjavila ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli u predmetu P. 325/2007.

U ustavnoj žalbi od 14. aprila 2008. godine je navedeno da su podnosioci ustavne žalbe akcionari A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole i da pošto im nije bilo dozvoljeno da izvrše uvid u dokumentaciju i fotokopiranje, pokrenuli su postupke pred Trgovinskim sudom u Subotici kako bi primorali emitenta - A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole da ispuni svoju zakonsku obavezu predviđenu Zakonom o privrednim društvima. Dalje je navedeno da iako je Trgovinski sud u Subotici doneo rešenja o izvršenju, izvršenja nisu sprovedena, a postupajući sudija je odbio da izrekne novčane kazne izvršnom dužniku A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole zbog neizvršenja sudskih odluka. Podnosioci ističu da, u međuvremenu, emitent akcija - A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole, „bez znanja i odobrenja akcionara smanjuje akcijski kapital i obezvređuje akcije“. U dopuni ustavne žalbe od 18. decembra 2008. godine podnosioci su naveli da su Trgovinskom sudu u Subotici podneli, kao akcionari A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole, predlog radi ostvarivanja prava na uvid i kopiranje dokumentacije na osnovu člana 342. Zakona o privrednim društvima, kao i da je Trgovinski sud u Subotici doneo rešenje u vanparničnom postupku u predmetu R. 134/2007 kojim je delimično usvojen predlog, ali da Viši trgovinski sud više od godinu dana nije doneo odluku po izjavljenoj žalbi, čime je, prema mišljenju podnosilaca, prekršio pravo na suđenje u razumnom roku. Podnositeljka ustavne žalbe Blaženka Hodžić je u ustavnoj žalbi od 22. aprila 2008. godine navela da je Opštinski sud u Bačkoj Topoli u predmetu P. 325/2007, „od 2006. godine odbijao da izvede sve predložene dokaze, te da je zaključio glavnu raspravu ne dozvoljavajući pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja čime je prekršio zakon“. Podnosioci ustavne žalbe su predložili da Sud usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povrede prava na suđenje u razumnom roku u navedenim sudskim postupcima.

U odgovoru Trgovinskog suda u Subotici na ustavnu žalbu je, pored prikaza toka izvršnog postupka u predmetu I. 215/07, istaknuto da je u navedenom postupku postupano u okviru zakonom propisanih rokova i da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i da je izvršni postupak u predmetu I. 17/07 u celosti okončan rešenjem I. 17/07 od 30. avgusta 2007. godine, koje je potvrđeno rešenjem Višeg trgovinskog suda Iž. 2228/07 od 26. septembra 2007. godine.

2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava uređuje zakonom.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je izvršio uvid u spise predmeta Trgovinskog suda u Subotici R. 134/2007, I. 215/2007 i I. 239/2007 i spis predmeta Opštinskog suda u Bačkoj Topoli P. 325/2007 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom postupku:

Podnosioci ustavne žalbe su, kao predlagači u vanparničnom postupku, 9. oktobra 2007. godine podneli Trgovinskom sudu u Subotici predlog za donošenje rešenja kojim bi se naložilo protivniku predlagača A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole da im dozvoli uvid u traženu dokumentaciju i njeno fotokopiranje, po kome je formiran predmet pod brojem R. 134/2007. Nakon izjašnjavanja protivnika predlagača, Trgovinski sud u Subotici je 16. oktobra 2007. godine doneo rešenje R. 134/2007 kojim je delimično usvojio predlog. Stranke su 30. oktobra 2007. godine izjavile žalbu protiv ovog rešenja, da bi 9. novembra 2007. godine spis predmeta bio dostavljen Višem trgovinskom sudu na dalju nadležnost. Viši trgovinski sud je 27. novembra 2008. godine doneo rešenje Pvž. 744/07 kojim je potvrdio prvostepeno rešenje Trgovinskog suda u Subotici u stavu prvom izreke, dok je ožalbeno rešenje preinačio u stavovima dva, tri i četiri izreke i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Spis predmeta je vraćen Trgovinskom sudu u Subotici 18. decembra 2008. godine.

Izvršni poverioci, ovde podnosioci ustavne žalbe, su 5. novembra 2007. godine podneli Trgovinskom sudu u Subotici predlog za određivanje izvršenja na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole, tako što će se predati izvršnim poveriocima na uvid i fotokopiranje tražena poslovna dokumentacija, po kome je formiran predmet pod brojem I. 239/07. Izvršni dužnik je 19. novembra 2007. godine dostavio odgovor na predlog za određivanje izvršenja i predložio odlaganje postupka izvršenja. Trgovinski sud u Subotici je, nakon održanog ročišta 13. februara 2008. godine, doneo rešenje I. 239/07 od 27. februara 2008. godine kojim je usvojio predlog za odlaganje izvršenja, pa je izvršenje u ovom predmetu odloženo do donošenja drugostepene odluke po žalbi izjavljenoj protiv rešenja Trgovinskog suda u Subotici R. 134/07 od 16. oktobra 2007. godine. Postupajući po žalbi izvršnih poverilaca, Viši trgovinski sud je 2. aprila 2008. godine doneo rešenje Iž. 911/08 kojim je ukinuo rešenje Trgovinskog suda u Subotici I. 239/07 od 27. februara 2008. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku Trgovinski sud u Subotici je 12. maja 2008. godine doneo rešenje I. 239/07 kojim je odbio predlog dužnika za odlaganje izvršenja. Postupajući po žalbama stranaka, Viši trgovinski sud je 4. juna 2008. godine doneo rešenje Iž. 1507/2008 kojim je odbio žalbe, a rešenje Trgovinskog suda u Subotici I. 239/07 od 12. maja 2008. godine potvrdio.

Trgovinski sud u Subotici je zatim 27. juna 2008. godine doneo rešenje I. 239/07 kojim je: u stavu prvom izreke delimično usvojen predlog izvršnih poverilaca od 5. novembra 2007. godine; u stavu drugom izreke izrečena novčana kazna izvršnom dužniku u iznosu od 300.000 dinara za slučaj da ne postupi po rešenju; u stavu trećem izreke su određeni troškovi postupka. Postupajući po žalbi izvršnog dužnika, Viši trgovinski sud je 27. avgusta 2008. godine doneo rešenje Iž. 2124/08 kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rešenje. Spis predmeta je vraćen prvostepenom sudu 23. septembra 2008. godine.

Nakon toga, izvršni poverioci su 9. oktobra 2008. godine podneli zahtev za izuzeće postupajućeg sudije i predsednika Trgovinskog suda u Subotici. Rešenjem Višeg trgovinskog suda VII Su 17/08-167 od 28. oktobra 2008. godine odbijen je zahtev izvršnih poverilaca za izuzeće predsednika Trgovinskog suda u Subotici, a rešenjem predsednika Trgovinskog suda u Subotici VII Su 19/08 od 4. novembra 2008. godine odbijen je i zahtev za izuzeće postupajućeg sudije.

Trgovinski sud u Subotici je sproveo izvršenje 9. decembra 2008. godine u prostorijama izvršnog dužnika, da bi izvršni dužnik 15. decembra 2008. godine predložio da se donese rešenje o obustavi izvršenja, jer je prilikom sprovođenja izvršenja 9. decembra 2008. godine u celosti postupio po zaključku suda od 13. novembra 2008. godine.

Trgovinski sud u Subotici je 19. decembra 2008. godine doneo rešenje I. 239/07 kojim je obustavio postupak izvršenja i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Odlučujući o žalbi izvršnih poverilaca, Viši trgovinski sud je 20. maja 2009. godine doneo rešenje Iž. 678/09 kojim je odbio žalbu izvršnih poverilaca, a rešenje Trgovinskog suda u Subotici I. 239/07 od 19. decembra 2008. godine potvrdio. Rešenje je uručeno strankama početkom juna 2009. godine.

Izvršni poverioci, ovde podnosioci ustavne žalbe su 9. oktobra 2007. godine podneli predlog Trgovinskom sudu u Subotici za određivanje izvršenja na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole, tako što će se predati izvršnim poveriocima na uvid i fotokopiranje naznačena poslovna dokumentacija, po kome je formiran predmet pod brojem I. 215/07.

Izvršni dužnik je 16. oktobra 2007. godine podneo predlog za odlaganje postupka izvršenja, zbog činjenice da je izvršni dužnik, kao protivnik predlagača, 12. oktobra 2007. godine izjavio žalbu protiv rešenja Trgovinskog suda u Subotici R. 121/07 od 2. oktobra 2007. godine - u ovom postupku izvršne isprave. Odlučujući o predlogu izvršnog dužnika, Trgovinski sud u Subotici je 25. oktobra 2007. godine doneo rešenje I. 215/2007 kojim je navedeni predlog odbio.

Trgovinski sud u Subotici je zatim, 13. novembra 2007. godine, doneo rešenje I. 215/2007 kojim je delimično usvojio predlog izvršnih poverilaca i odredio konkretno izvršenje. Odlučujući o žalbama stranaka, Viši trgovinski sud je 19. decembra 2007. godine doneo rešenje Iž. 3150/2007 kojim je žalbe odbio i potvrdio rešenje Trgovinskog suda u Subotici I. 215/2007 od 25. oktobra 2007. godine i rešenje I. 215/2007 od 13. novembra 2007. godine.

U međuvremenu, 7. decembra 2007. godine, u vanparničnom postupku, Viši trgovinski sud je doneo rešenje Pž. 699/07 kojim je odbio žalbe predlagača i protivnika predlagača i potvrdio rešenje Trgovinskog suda u Subotici R. 121/07 od 2. oktobra 2007. godine.

Trgovinski sud u Subotici je zaključkom od 31. januara 2008. godine pozvao izvršnog dužnika da se izjasni da li je dozvolio izvršnim poveriocima uvid u dokumentaciju, da bi podneskom od 4. februara 2008. godine izvršni poverioci obavestili sud da su delimično primili dokumentaciju i da je nastavak predaje određen za 6. februar 2008. godine, a podneskom od 5. februara 2008. godine predložili da izvršenje sprovede izvršni sudija uz pomoć sudskog izvršitelja i veštaka ekonomsko-finansijske struke. Zaključkom suda I. 215/2007 od 3. aprila 2008. godine određeno je izvršenje na adresi izvršnog dužnika uz prisustvo sudskog izvršitelja. Dana 22. aprila 2008. godine postupak sprovođenja izvršenja je započet u prostorijama dužnika, da bi bio nastavljen 29. maja 2008. godine, takođe, u prostorijama dužnika. Spis predmeta je 2. juna 2008. godine dostavljen Opštinskom javnom tužilaštvu, zbog činjenice da je podneta krivična prijava protiv direktora izvršnog dužnika. Izvršni dužnik je 9. juna 2008. godine podneo predlog sudu da donese rešenje o obustavi izvršnog postupka, jer je u celini postupljeno u skladu sa rešenjem o izvršenju.

Trgovinski sud u Subotici je 20. juna 2008. godine doneo rešenje I. 215/2007 kojim je obustavljen postupak izvršenja i ukinute sve sprovedene radnje. Postupajući po žalbi izvršnih dužnika, Viši trgovinski sud u Beogradu je doneo rešenje Iž. 2125/2008 od 27. avgusta 2008. godine kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rešenje.

Podnositeljka ustavne žalbe Blaženka Hodžić je, zajedno sa još osam tužilaca, podnela 22. maja 2006. godine tužbu Opštinskom sudu u Bačkoj Topoli protiv tuženog „Agrobačka“ a. d. Bačka Topola, kojom je traženo da se obaveže tuženi da isplati tužiocima kao akcionarima određene novčane iznose na ime dividende i da im isplati određene novčane iznose na ime pretrpljene materijalne štete po osnovu sredstava neraspoređene dobiti i zbog nemogućnosti raspolaganja akcijama u konkretnom vremenskom periodu, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i troškove parničnog postupka. Uz tužbu je istaknut i predlog za određivanje privremene mere kojom bi se zabranilo otuđenje i opterećenje nepokretnosti koja se nalazi u vlasništvu tuženog. Formiran je predmet pod brojem P. 350/06.

Opštinski sud u Bačkoj Topoli je 8. juna 2006. godine doneo rešenje P. 350/06 kojim je odbio predlog tužilaca za određivanje privremene mere, koje je potvrđeno rešenjem Okružnog suda u Subotici Gž. 861/2006 od 4. jula 2006. godine. Nakon održanog pripremnog ročišta 29. avgusta 2006. godine, Opštinski sud je rešenjem P. 350/06 od 6. septembra 2006. godine odbio i predlog tužilaca za određivanje privremene mere podnet 12. juna 2006. godine.

Nakon održanog ročišta za glavnu raspravu 19. oktobra 2006. godine, Opštinski sud u Bačkoj Topoli je rešenjem P. 350/06 od 21. novembra 2006. godine prekinuo parnični postupak do okončanja parničnog postupka P. 539/06 koji se vodio pred Trgovinskim sudom u Subotici. Postupajući po žalbi tužilaca, Okružni sud u Subotici je doneo rešenje Gž. 134/07 od 21. februara 2007. godine kojim je usvojio žalbu tužilaca, ukinuo prvostepeno rešenje i predmet vratio na ponovni postupak. Predmet je dobio nov broj P. 134/07.

Opštinski sud u Bačkoj Topoli je rešenjem P. 134/07 od 2. marta 2007. godine naložio tužiocima da urede tužbu i preciziraju tužbeni zahtev u skladu sa navodima iz drugostepenog rešenja Gž. 134/07 od 21. februara 2007. godine, da bi 19. marta 2007. godine doneo rešenje P. 134/07 kojim je u stavu prvom utvrđeno da je tužilja Milica Nenadić povukla tužbu, a u stavu drugom odbacio tužbe preostalih tužilaca. Postupajući po žalbi tužilaca, Okružni sud u Subotici je rešenjem Gž. 552/07 od 30. maja 2007. godine usvojio žalbu u delu u kom je tužba odbačena i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmet je dobio novi broj P. 325/07.

Opštinski sud u Bačkoj Topoli je 2. jula 2007. godine doneo rešenje P. 325/07 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po delu tužbenog zahteva tužilaca koji se odnosi na isplatu neisplaćene dividende i naknadu materijalne štete po osnovu sredstava neraspoređene dobiti i odredio da se po pravnosnažnosti rešenja spisi predmeta dostave Trgovinskom sudu u Subotici kao stvarno i mesno nadležnom. Postupajući po žalbi tužilaca, Okružni sud u Subotici je rešenjem Gž. 1075/07 od 28. septembra 2007. godine usvojio žalbu i ukinuo rešenje Opštinskog suda u Bačkoj Topoli P. 325/07 od 2. jula 2007. godine, a predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Nakon održanog ročišta za glavnu raspravu 6. novembra 2007. godine, Opštinski sud u Bačkoj Topoli je 14. novembra 2007. godine doneo rešenje P. 325/07 kojim je razdvojio raspravljanje o tužbenom zahtevu, tako što je odredio da će se postupak u delu koji se odnosi na isplatu neisplaćene dividende i naknadu materijalne štete po osnovu neraspoređene dobiti, nastaviti pred Trgovinskim sudom u Subotici. Rešenje je postalo pravnosnažno, jer su se stranke odrekle prava na žalbu.

Opštinski sud u Bačkoj Topoli je 4. decembra 2007. godine doneo rešenje P. 325/07 kojim je odbio predlog tužilaca od 7. novembra 2007. godine za određivanje privremene mere zabrane otuđenja i opterećenja određenih nepokretnosti tuženog, da bi, postupajući po žalbi tužilaca, Okružni sud u Subotici rešenjem Gž. 1516/07 od 31. decembra 2007. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rešenje P. 325/07 od 4. decembra 2007. godine.

Opštinski sud u Bačkoj Topoli je, nakon dva zakazana ročišta za glavnu raspravu 17. januara 2008. godine (odloženo) i 20. marta 2008. godine (održano), na ročištu održanom 18. aprila 2008. godine, na kome je zaključena glavna rasprava, doneo presudu P. 325/07 kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca u celini. Postupajući po žalbi tužilaca, Okružni sud u Subotici je 26. februara 2009. godine doneo rešenje Gž. 1298/08 kojim je ukinuo prvostepenu presudu P. 325/07 i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmet je dobio nov broj P. 160/09.

U ponovnom postupku, nakon održanog ročišta za glavnu raspravu 21. maja 2009. godine, Opštinski sud u Bačkoj Topoli je 28. maja 2009. godine u parnici P. 134/09 doneo rešenje kojim je određeno spajanje postupaka u parnicama koje se vode kod tog suda u predmetima P. 134/09, P. 160/09, P. 198/09 i P. 214/09 radi vođenja jedinstvenog postupka. Na predlog tužilaca, postupajući sud je rešenjem P. 134/09 od 28. maja 2009. godine odredio ekonomsko-finansijsko veštačenje radi utvrđivanja pretrpljene materijalne štete na strani tužilaca zbog nemogućnosti raspolaganjima predmetnim akcijama. Veštak je 14. oktobra 2009. godine podneo sudu zahtev za uplatu predujma veštačenja.

Parnične stranke su 13. novembra 2009. godine podnele zajednički predlog sa zahtevom da sud zakaže ročište radi zaključenja „sudske nagodbe“. Međutim, ročište za glavnu raspravu zakazano za 1. decembar 2009. godine, sud je odložio na predlog tužilaca, zbog toga što tuženi nije pristupio. Na istom ročištu tužilac je predložio da se zakaže novo ročište na kome bi se zaključila sudska nagodba.

Osnovni sud u Subotici, Sudska jedinica u Bačkoj Topoli je 24. marta 2010. godine doneo rešenje P. 2703/10 kojim je utvrđeno da se tužba tužilaca smatra povučenom i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Tužioci su 29. marta 2010. godine protiv navedenog rešenja izjavili žalbu.

Ustavni sud uvidom konstatovao da je punomoćnik tužilaca tokom postupka predao sudu više od 30, najčešće obimnih podnesaka, od kojih pojedini sa prilozima imaju i više od 160 strana.

4. Odredbom člana 10. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', broj 125/04) je propisano da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku.

Zakonom o izvršnom postupku (''Službeni glasnik RS'', broj 125/04) je propisano: da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1.); da se u postupku izvršenja i obezbeđenja shodno primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno (član 27.)

5. Ocenjujući period u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da je period ocene razumnosti dužine trajanja ovog sudskog postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda počeo 8. novembra 2006. godine, stupanjem na snagu Ustava Republike Srbije, kojim se ustanovljava ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih ljudskih ili manjinskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje o njegovim pravima i obavezama u razumnom roku. Međutim, imajući u vidu da kako parnični, tako i izvršni, kao i vanparnični postupci po svojoj prirodi predstavljaju jedinstvenu i nedeljivu celinu, Ustavni sud je stao na stanovište da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja sudskih postupaka u ovom konkretnom slučaju mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, tako da je za ocenu postojanja povrede prava podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku relevantan ceo period od dana pokretanja osporenih postupaka, pa do danas.

Kada je reč o dužini trajanja predmetnih sudskih postupaka, Ustavni sud je utvrdio: da je vanparnični postupak koji je vođen pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetu R. 134/2007 ukupno trajao jednu godinu, jedan mesec i 18 dana; da je izvršni postupak koji je vođen pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetu I. 239/07 ukupno trajao jednu godinu, šest meseci i 15 dana; da je izvršni postupak koji je vođen pred Trgovinskim sudom u Subotici u predmetu I. 215/07 trajao deset meseci i 18 dana; da je parnični postupak koji je vođen pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli u predmetu P. 325/2007 (novi broj P. 2703/10 Osnovnog suda u Subotici, Sudska jedinica u Bačkoj Topoli) do dana podnošenja ustavne žalbe, trajao dve godine i sedam meseci, uz napomenu da je navedeni postupak još uvek u toku.

Navedeno trajanje ovih sudskih postupaka samo po sebi ukazuje da u njima nije povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku. Ipak, pri utvrđivanju razumnog vremenskog trajanja sudskog postupka, mora se poći od činjenice da isti zavisi od niza činilaca koji se procenjuju u svakom pojedinačnom slučaju. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosilaca ustavne žalbe kao stranaka u postupku, ponašanje sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj raspravljenog prava za podnosioce, osnovni su činioci koji utiču i na ocenu vremenskog trajanja sudskog postupka i određuju da li je taj postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.

Ustavni sud smatra da su Trgovinski sud u Subotici, kao prvostepeni i Viši trgovinski sud, kao sud poslednje instance, efikasno postupali u označenom vanparničnom postupku i navedenim izvršnim postupcima.

Naime, u vanparničnom postupku u predmetu R. 134/2007, Trgovinski sud u Subotici je 16. oktobra 2007. godine, sedam dana nakon podnošenja predloga podnosilaca ustavne žalbe, doneo rešenje kojim je naložio protivniku predlagača A. D. „Agrobačka“ iz Bačke Topole da dozvoli predlagačima da izvrše uvid i fotokopiraju traženu dokumentaciju. Vanparnični postupak je okončan 27. novembra 2008. godine kada je Viši trgovinski sud doneo rešenje Pvž. 744/07 kojim je odlučio o izjavljenim žalbama stranaka.

Ustavni sud ocenjuje da je izvršni postupak u predmetu I. 239/07 mogao biti i ranije okončan, da Trgovinski sud u Subotici nije doneo rešenje I. 239/07 od 27. februara 2008. godine kojim je usvojio predlog za odlaganje izvršenja, a koje je u postupku po žalbi bilo ukinuto rešenjem Višeg trgovinskog suda. Međutim, ovakvo postupanje prvostepenog suda, je uslovilo produženje izvršnog postupka od dva i po meseca, što ipak ne može biti od uticaja na celokupnu ocenu da postupak nije nerazumno dugo trajao. Ustavni sud, takođe, ocenjuje da postoji uticaj i izvršnih poverilaca na vremensko trajanje postupka, obzirom da je zbog njihovog zahteva za izuzeće od 9. oktobra 2008. godine, postupak de facto bio prekinut mesec dana – do donošenja rešenja kojim je odlučeno o zahtevu za izuzeće postupajućeg sudije i predsednika Trgovinskog suda u Subotici.

U izvršnom postupku u predmetu I. 215/07, mesec dana nakon podnošenja predloga za izvršenje, Trgovinski sud u Subotici je doneo rešenje kojim je delimično usvojen predlog izvršnih poverilaca i određeno izvršenje, iako je u međuvremenu bio podnet predlog za odlaganje izvršenja od strane izvršnog dužnika o kome je trebalo odlučiti, te pribaviti potrebne podatke od Centralnog registra hartija od vrednosti. Ustavni sud ocenjuje da je i postupanje Višeg trgovinskog suda, koji je u kratkim vremenskim periodima odlučivao o izjavljenim žalbama stranaka protiv prvostepenih rešenja, bilo u skladu sa načelom hitnosti izvršnog postupka.

Konačno, parnični postupak u predmetu P. 325/2007 koji je vođen pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli (novi broj P. 2703/10 Osnovnog suda u Subotici, Sudska jedinica u Bačkoj Topoli), povodom čije dužine trajanja je takođe podneta ustavna žalba, trajao je do momenta podnošenja ustavne žalbe dve godine i sedam meseci. U toku ovog postupka, a do podnošenja ustavne žalbe, Opštinski sud u Bačkoj Topoli je doneo rešenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po pretežnom delu tužbenog zahteva, zatim je postupajući po predlozima tužilaca, doneo rešenje kojim je odbio predlog tužilaca za određivanje privremene mere, kao i rešenje o odbijanju predloga za obezbeđenje dokaza, koja je svojim odlukama potvrdio Okružni sud u Subotici. Pored toga, prvostepeni sud je izveo dokaze za koje je našao da su neophodni za odlučivanje i doneo presudu, koja je ukinuta rešenjem navedenog drugostepenog suda, kao i rešenje kojim je konstatovano da je tužba povučena. Ustavni sud naglašava činjenicu da je postupak mogao biti i efikasnije vođen od strane Opštinskog suda u Bačkoj Topoli i da je zbog postupanja toga suda, donošenjem procesnih rešenja (P. 350/06 od 21. novembra 2006. godine, P. 134/07 od 19. marta 2007. godine, P. 325/07 od 2. jula 2007. godine) koja su u postupcima po žalbi bivala ukinuta od strane Okružnog suda u Subotici, postupak bio produžen za skoro osam meseci.

Ipak, ukupno dosadašnje trajanje predmetnog parničnog postupka, posebno imajući u vidu njegovu nesumnjivu materijalnu i procesnu složenost, kao i ponašanje svih učesnika u ovom postupku, po oceni Ustavnog suda, ukazuje da podnositeljki ustavne žalbe, Blaženki Hodžić, u parnici koja je vođena u predmetu P. 325/07 pred Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli (novi broj P. 2703/10 Osnovnog suda u Subotici, Sudska jedinica u Bačkoj Topoli) nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava.

Ustavni sud smatra da su razlozi izneti u ustavnoj žalbi izraz shvatanja podnositeljke o pogrešnoj primeni procesnog i materijalnog prava u parničnom postupku koji je prethodio izjavljivanju ustavne žalbe, ali da još uvek ne predstavljaju dokaz o povredi Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavnopravnom ocenom sprovedenih postupaka, zasnovanom na praksi Ustavnog suda i kriterijumima međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju nije povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava da se o njihovim pravima u postupcima vođenim pred Trgovinskim sudom u Subotici i Opštinskim sudom u Bačkoj Topoli odluči u razumnom roku. Ustavni sud ocenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer se postupci koji su trajali jednu godinu, jedan mesec i 18 dana (predmet Trgovinskog suda u Subotici R. 134/2007), jednu godinu, šest meseci i 15 dana (predmet Trgovinskog suda u Subotici I. 239/07), deset meseci i 18 dana (predmet Trgovinskog suda u Subotici I. 215/07), dve godine i sedam meseci (do dana podnošenja ustavne žalbe), odnosno preko tri godine (predmet Opštinskog suda u Bačkoj Topoli P. 325/2007), ipak ne mogu okvalifikovati kao nerazumno dugi.

Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ocenio da nije došlo do povrede prava podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu.

6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno je kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić