| Osnov: | Zakon o parničnom postupku Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji | ||
| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Srbija: Viši privredni sud | Datum: 15.09.2004 | Broj: Pž.5078/04 |
| Abstrakt: | |||
Iz spisa predmeta proizilazi da je rešenjem prvostepenog suda upućen tužilac da podnese prvostepenom sudu tužbu radi utvrđenja osporenog potraživanja.
Iz obrazloženja navedenog rešenja proizilazi da je stečajni upravnik priznao razlučno pravo tužiocu ali da je poverilac "1. B" u stečaju preko zakonskog zastupnika Agencije za osiguranje, depozit, stečaj i likvidaciju banka osporila potraživanje tužiocu odnosno njegovo razlučno pravo na odvojeno namirenje radi naplate potraživanja koje je obezbeđeno hipotekom.
Tužilac je podneo tužbu radi utvrđenja razlučnog prava na odvojeno namirenje samo protiv stečajnog dužnika, prvostepeni sud je na ročištu održanom dana 12.02.2004. godine dao nalog tužiocu da uredi tužbu u pogledu pasivne legitimacije tako što će tužbom obuhvatiti pored stečajnog dužnika i poverioca koji mu je osporio potraživanje što tužilac nije uradio. Prvostepeni sud odbija tužbeni zahtev nalazeći da se nisu ispunili uslovi iz člana 125. Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji, i da nepotpuna procesna situacija na strani tuženog ima za posledicu odbijanje tužbenog zahteva.
Nisu osnovani žalbeni navodi punomoćnika tužioca da činjenično stanje nije tačno i potpuno utvrđeno. Prema odredbi člana 125. st. 2. Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji propisano je da poverioci mogu osporavati prijavljena potraživanja dok prema odredbi člana 125. st. 3. istog zakona stoji da prijavljeno potraživanje će se smatrati utvrđeno ako ga prizna stečajni upravnik i ne ospori ni jedan od poverilaca.
Prema članu 127. st. 1. istog zakona propisano je da će stečajno veće rešenjem uputiti poverioca čije je potraživanje osporeno da u roku od 8 dana od dana dostavljanja rešenja pokrene postupak pred sudom ili drugim organom radi utvrđivanja osporenog potraživanja.
S toga u situaciji ako je potraživanje poverioca osporio stečajni upravnik poverilac će podneti tužbu ili pokrenuti drugi postupak protiv stečajnog dužnika kojim će tražiti da se utvrdi njegovo potraživanje prema stečajnom dužniku. Međutim, ako je potraživanje osporio neki od poverilaca kao što je to ovde slučaj, tada poverilac odnosno ovde tužilac čije je potraživanje osporeno, mora podneti tužbu i protiv poverioca koji mu je potraživanje osporio.
Iako po članu 127. st. 1. Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji stečajno veće nije dužno da unese u izreci protiv koga stečajni poverilac čije je potraživanje osporeno treba da podnese tužbu, iz duha samog Zakona proizilazi da stečajni poverilac u tom slučaju tužbu podnosi protiv stečajnog dužnika i poverioca koji mu je osporio potraživanja.
Stečajni dužnik i poverilac koji je stečajnom poveriocu osporio prijavljeno potraživanje smatraju se u smislu člana 201. ZPP, jedinstvenim suparničarima, budući da se po zakonu i zbog prerode pravnog odnosa spor može rešiti samo na jednak način i prema jednom i prema drugom. Dakle, i stečajni dužnik i stečajni poverilac koji je sporio potraživanja stečajnom poveriocu sada tužiocu smatraju se kao jedna parnična stranka. Stoga, u procesnoj situaciji u kojoj stečajni poverilac - tužilac izričito ne želi da uredi tužbu tako što će kao užene jedinstvene suparničare označiti i stečajnog dužnika i poverioca koji mu je osporio potraživanje, tužbu treba odbaciti zbog nedostatka procesne legitimacije na tuženoj strani.
Poverilac koji je osporio potraživanje i stečajni dužnik moraju biti nužni suparničari obzirom da je kao osnovni subjekt spora poverilac koji je osporio potraživanje drugom poveriocu, dok je stečajni dužnik drugotuženi jer se na njegovoj imovini reflektuju sporna pitanja.
Sa izloženog, prvostepena presuda je ukinuta a tužba tužioca odbačena. Zahtev tužioca da mu tuženi naknadi troškove parničnog postupka je odbijen kao neosnovan sa razloga što tužilac nije uspeo u sporu.
| Deskriptori: | ZPP201 Jedinstveni suparničar |