Vrsta: | Sudska praksa | ||
Sud: | Srbija: Viši privredni sud | Datum: 15.09.2004 | Broj: Pž.2150/04 |
Abstrakt: |
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku suprug tužioca L. M. preminuo je krajem 2000. godine. U Službenom glasniku Republike Srbije broj 7 od 31.01.2001. godine objavljen je javni poziv tuženog kao emitenta za upis besplatnih akcija u prvom krugu svojinske transformacije u roku od 30 dana, koji počinje da teče po isteku petog dana od dana objavljivanja ovog javnog poziva u Službenom glasniku Republike Srbije. Tužilac je upisnicu za upis besplatnih akcija u ime svog pokojnog supruga u prvom krugu svojinske transformacije podneo dana 16.03.2001. godine. Rok za upis akcija trajao je od 5.02.2001. godine do 6.03.2001. godine.
Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo kada je našao da bi M. L. suprug tužioca imao pravo na upis besplatnih akcija, kao penzioner tuženog, u smislu čl. 11. st. 2. i st. 5. Zakona o svojinskoj transformaciji, ali kako je L. M. preminuo pre upućivanja javnog loziva za upis besplatnih akcija kod tuženog, to isto pravo nije mogao ostvariti, pa stoga i tužilja kao njegov zakonski naslednik ne može da to pravo ostvari. Takođe je prvostepeni sud pravilno ocenio da upisnica nije blagovremeno podneta od strane tužioca. Pri tome je prvostepeni sud dao razloge za svoju odluku koje u potpunosti prihvata i drugostepeni sud.
Neosnovani su navodi žalbe da je pogrešno stanovište prvostepenog suda da tužilac nema pravo na upis akcija po javnom pozivu tuženog, za svaku punu godinu radnog staža svog supruga, koji je preminuo pre objavljivanja javnog poziva za upis besplatnih akcija, u prvom krugu svojinske transformacije jer je pravo upisa imao suprug tužilje kao penzioner tuženog.
Naime, pravo penzionera emitenta tuženog na akcije emitenta po Zakonu o svojinskoj transformaciji po osnovu radnog staža nije pravo sui generis proisteklo po osnovu rada u preduzeću koje sa svojinski transformiše, već je rad u preduzeću koje se svojinski transformiše u određenom periodu, samo jedan od uslova na osnovu koga se mogu ostvariti besplatne akcije. Stoga, po mišljenju ovog suda ne radi se o apsolutnom pravu penzionera tuženog na besplatne akcije, koje pravo proističe iz radnog odnosa kod tuženog kao emitenta, već zakonske odredbe, ukazuju da se radi o ugovornom odnosu penzionera i emitenta akcija po osnovu upisa kod učesnika svojinske transformacije, pod povlašćenim uslovima.
Prema tome, u konkrentom slučaju penzioner tuženog nije zaključio ugovor o njihovom sticanju, te tužilac kao njegov zakonski naslednik ne može zaključiti ugovor o njihovom sticanju i upisu akcija za svaku punu godinu radnog staža penzionera tuženog, koji je preminuo pre objavljivanja javnog poziva za upis besplatnih akcija u prvom krugu svojinske transformacije.
Takođe su neosnovani navodi žalbe da je upisnica od strane tuženog podneta blagovremeno, jer je ista podneta odmah nakon saznanja, pošto rok za podnošenje prijave o upisu ne teče od dana saznanja za javni poziv za upisivanje besplatnih akcija u prvom krugu svojinske transformacije tuženog.