| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Ustavni sud Republike Srbije * | Datum: 16.09.2004 | Broj: 1.U.85/04 |
| Abstrakt: | |||
Ustavnom sudu Republike Srbije, podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 4. stav 2. Odluke o privremenom postavljanju montažnih i drugih objekata na javnim površinama, koju je donela Skupština grada Novog Sada., U.inicijativi se navodi da je osporena odredba Odluke suprotna članu 56. Ustava Republike Srbije, kao i to da Skupština grada Novog Sada nije ovlašćena da ograničava pravo privatne svojine na fasadama zgrada u privatnoj svojini.
U odgovoru donosioca akta navodi se da je Zakonom o komunalnim delatnostima propisano da opština, odnosno grad obezbeđuje i uređuje uslove za obavljanje komunalnih delatnosti, kao i to da te delatnosti, u smislu zakona, čini i održavanje ulica, puteva i drugih javnih površina. Ističe se da je u više odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi dato ovlašćenje opštini, odnosno gradu, da uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, pa se ta ovlašćenja odnose i na održavanje i korišćenje javnih površina. Takođe se, u odgovoru dalje navodi značenje pojma javna površina utvrđenog Zakonom o planiranju i uređenju prostora i naselja ("Službeni glasnik RS", br. 44/95, 23/96, 16/97 i 46/98), odnosno Zakonom o izgradnji objekata ("Službeni glasnik RS", br. 44/95, 24/96, 16/97 i 43/01), koji su bili na snazi u vreme donošenja osporene Odluke, i iz kojih, po mišljenju donosioca akta, proizlazi da se, pod pojmom "objekat" podrazumevaju, pored ostalog, i javne zelene površine.
Ustavni sud je, u sprovedenom postupku utvrdio sledeće.
Osporena Odluka doneta je 29. aprila 2003. godine, na osnovu ovlašćenja sadržanog u odredbi člana 44. tada važećeg Zakona o izgradnji objekata, kojim je bilo propisano da "izgradnju i postavljanje pomoćnih objekata i manjih montažnih objekata koji se postavljaju na javnim površinama u naseljenim mestima (kiosci za prodaju različitih vrsta roba i pružanje usluge, postavljanje letnjih bašti, pokretnih tezgi i sl.), obezbeđuje i uređuje opština, odnosno grad, odnosno grad Beograd. Članom 4. stav 2. Odluke propisano je da su "javne površine u smislu ove Odluke i spoljašnji delovi objekata vidljivi sa javnih površina, fasade i krovovi zgrada kolektivnog stanovanja i individualnog stanovanja, ukoliko se objekat delom nalazi na javnoj površini".
Odredbom člana 72. stav 1. tač. 4. i 9. Ustava Republike Srbije, utvrđeno je da Republika Srbija uređuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i to da uređuje i obezbeđuje organizaciju i korišćenje prostora, a članom 119. stav 2. Ustava utvrđeno je da svaki drugi propis i opšti akt mora biti saglasan sa zakonom i ostalim republičkim propisima.
Zakonom o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", broj 47/2004) koji je stupio na snagu 13. maja 2003. godine i u odnosu na koji je vršena ocena zakonitosti osporene odredbe Odluke, utvrđeni su uslovi i način organizacije, planiranje uređenja, izgradnje i korišćenja prostora. Član 98. Zakona takođe sadrži ovlašćenje za opštinu, odnosno grad, odnosno grad Beograd da obezbeđuje i uređuje postavljanje manjih montažnih objekata na javnim površinama. Odredbom člana 2. tačka 1) Zakona utvrđeno je značenje izraza "javna površina", tako što je ovaj pojam definisan kao prostor utvrđen planom za objekte čije je korišćenje, odnosno izgradnja od opšteg interesa, u skladu sa propisima o eksproprijacija, a kao primeri javne površine navedeni su javni putevi, parkovi, trgovi, ulice kao i druge površine u skladu sa posebnim zakonom.
Na osnovu navedenih Ustavnih i zakonskih normi, Sud je ocenio da je donosilac akta prekoračio ovlašćenje kada je svojim propisom na drugačiji način uredio pojam javne površine, koju u smislu Zakona čini samo prostor, tako što je proširio značenje ovog pojma i na fasade i krovove stambenih zgrada kolektivnog i individualnog stanovanja. Po oceni Suda, fasade i krovovi stambenih zgrada, bez obzira da li je reč o kolektivnom ili individualnom stanovanju, predstavljaju zajedničku nedeljivu svojinu vlasnika zgrade, odnosno stanova i drugih posebnih delova zgrade, sa svim pravima i obavezama koji im po zakonu pripadaju.
Naime, Zakonom o osnovnim svojinsko.pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 6/80, 36/90 i "Službeni list SRJ", broj 41/96), utvrđeno je da fizička i pravna lica mogu imati pravo svojine na stambenim zgradama, stanovima, poslovnim zgradama, poljoprivrednom zemljištu i drugim nepokretnostima, osim na prirodnim bogatstvima koja su u državnoj svojini, a članom 19. stav 2. Zakona, propisano je da na zajedničkim delovima zgrade i uređajima u zgradi, vlasnici posebnih delova zgrade imaju pravo zajedničke nedeljive svojine, na osnovu čega je Sud utvrdio da donosilac akta nije nadležan da svojim propisom izmeni predmet prava svojine.
U smislu odredaba Zakona o održavanju stambenih zgrada ("Službeni glasnik RS", broj 44/95), fasade i krovovi zgrada predstavljaju zajedničku nedeljivu svojinu vlasnika stanova i drugih posebnih delova zgrade. Ovim zakonom utvrđena su prava i obaveze vlasnika stanova i drugih posebnih delova zgrade u pogledu održavanja i korišćenja zgrade i njenih zajedničkih delova.