Pravilan je zaključak nižestepenih sudova da odsustvo tužioca iz stava 15.08.1996. godine nije znak zloupotrebe bolovanja.
Težu povredu radne obaveze zloupotrebe prava na bolovanje čini radnik kad odobreno bolovanje koristi u druge svrhe a ne radi lečenja, kad preduzima radnje koje sprečavaju ozdravljenje ili kada zdrav radnik koristi lažno bolovanje zloupotrebom zdravstvenog radnika koji je takvo bolovanje otvorio.
Tužilac je oglašen odgovornim što za vreme bolovanja, označenog dana, prilikom kontrolnog obilaska, nije zatečen kod kuće već je bio van mesta prebivališta radi javljanja lekaru kada je plati i porez na naknadu električne energije.
To samo po sebi ne ukazuje na postojanje zloupotrebe bolovanja u izloženom smislu, uzimajući u obzir vrstu bolesti zbog koje je tužilac bio na bolovanju.
S obzirom na to, po pravilnoj oceni sudova nije bilo ni uslova za primenu disciplinske mere prestanka radnog odnosa prema tužiocu u smislu člana 55. stav 1. tačka 7. Zakona o osnovama radnih odnosa.