| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud u Beogradu | Datum: 24.04.2003 | Broj: Rev.48/02 |
| Abstrakt: | |||
Revidenti smatraju da su nižestepeni sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo, time što su prihvatili da je tužilac kao suvlasnik, čije pravo u postupku tuženi nisu osporavali, aktivno legitimisan da traži naknadu cijele štete prouzrokovane sječom šumskih stabala, iako je prema zemljišnim knjigama, pored njega, i P.N. kći B.M., takođe suvlasnik na spornoj katastarskoj parceli, na kojoj su posječena sporna stabla.U načelu, povjerioci djeljive obaveze imaju pravo potraživanja na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno, pa svaki povjerilac može zahtjevati samo svoj dio potraživanja (čl. 412. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, dalje: ZOO).Suvlasnici bi, prema ovom načelu, imali pravo potraživanja naknade štete prouzrokovane oštećenjem ili prisvajanjem stvari ili plodova stvari, srazmjerno svom suvlasničkom dijelu, na što upućuje odredba „ako nije što drugo određeno“. Solidarnost povjerioca, kod djeljivih obaveza, postoji samo kada je ugovorena ili zakonom određena (čl. 425. ZOO). Pomoću teleološkog tumačenja člana 43. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/80 do 36/90). dolazi se do zaključka da zakon zasniva povjerilačku solidarnost kada postoje posebne okolnosti. t.j. kada se posuđivanjem naknade suvlasniku srazmjerno njegovom suvlasničkom dijelu ne postiže svrha zaštite prava vlasništva, a koja je kod vlasničke tužbe potencirana ovlašćenjem iz pomenute odredbe prema kojoj svaki suvlasnik može tražiti tužbom zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar kada svoje suvlasničko pravo ne može zaštititi (u slučaju oduzimanja stvari. a najčešće uznemiravanja).Po ocjeni ovog suda, takve okolnosti postoje kada je suvlasnik koji podiže tužbu za naknadu štete prouzrokovane na cijeloj stvari. dugogodišnji jedini posjednik te stvari makar i bez izričitog sporazuma sa ostalim suvlasnicima, jer ako drugačije nije utvrđeno. u takvoj situaciji se mora pretpostaviti to da su ostali suvlasnici svojom pasivnošću prećutno prepustili upravljanje na zajedničku stvar suvlasniku posjedniku II da stoga. i u slučaju oštećenja stvari, svojom neaktivnošću i inertnošću prihvataju da stvar propadne. ili pretrpi gubitke, pa je u takvoj situaciji svakako u njihovom zajedničkom interesu da makar jedan od suvlasnika tužbom ostvari pravo na naknadu cjelokupne štete.Isticanjem takvog tužbenog zahtjeva jednog od suvlasnika, stvara se između njega i ostalih suvlasnika (ovdje među ostalim i P.N.) situacija solidarnih povjerilaca predviđena čl. 426. ZOO, pa po tom zakonskom propisu treba presuđivati njihov međusobni odnos. kao i odnos prema dužniku „ štetniku, što znači da ispunjenjem obaveze naknađenja štete tužiocu, prestaje obaveza tuženih kao dužnika i prema ostalim suvlasnicima, koji svoja potraživanja nakon toga mogu ostvariti samo prema tužiocu.Kako je prvostepeni sud u presudi utvrdio da je tužilac ne samo zemljišno-knjižni suvlasnik sa 1/45 dijela na kč. 1770 koja je ranije nosila broj kč. 1082, nego i jedini posjednik te parcele i to prema stanju u katastru Koje datira od premjera izvršenog nakon avio-snimanja 1968/1969 godinu, dakle, već punih 30 godina, što takođe prihvata i drugostepena presuda, nižestepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev tužioca za naknadu štete u iznosu navedenom u izreci prvostepene presude, čiju visinu tuženi, uostalom, u postupku nisu osporavali.