| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Apelacioni sud u Kragujevcu | Datum: 24.03.2017 | Broj: Kž.1-329/17 |
| Abstrakt: | |||
Republika Srbija
APELACIONI SUD U KRAGUJEVCU
Broj:Kž.1-329/17
Dana 24.03.2017. godine
K r a g u j e v a c
APELACIONI SUD U KRAGUJEVCU, u veću sastavljenom od sudija: Ljubinka Ćetenovića, predsednika veća, Vesne Dimitrijević i Zlate Nestorović, članova veća, sa zapisničarem Vesnom Mitrevskom, u krivičnom postupku protiv okrivljenih: R.K.– koga brane advokati Đ.Đ., N.R. i R.R.; A.K., koga brani po službenoj dužnosti – advokat V.V.; zbog po jednog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1 Krivičnog zakonika, odlučujući o žalbi okrivljenog A.K., branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K.– advokata V.V., branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ. i zajedničkoj žalbi branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R., izjavljenim protiv presude Višeg suda u Čačku K.br. 4/2017 od 30.01.2017. godine, u sednici veća održanoj u smislu odredbe člana 447) Zakonika o krivičnom postupku, dana 24.03.2017. godine, jednoglasno je doneo
ODBIJAJU SE kao neosnovane, žalba okrivljenog A.K., branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K.– advokata V.V., žalba branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ. i zajednička žalba branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R., a presuda Višeg suda u Čačku K.br. 4/2017 od 30.01.2017. godine, POTVRĐUJE.
Viši sud u Čačku, pobijanom presudom, donetom 30.01.2017. godine, a objavljenom dana 01.02.2017. godine, oglasio je krivim i to:
-okrivljenog R.K., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1) Krivičnog zakonika – KZ, izvršenog u vreme, na mestu i način bliže opisan pod tačkom 1) izreke te presude, i za to izvršeno krivično delo ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 - tri godine i 6 – šest meseci, u koju se ima uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 23.03.2016. godine pa do 26.10.2016. godine,
-okrivljenog A.K., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1) KZ, izvršenog u vreme, na mestu i pod okolnostima bliže opisanim pod tačkom 2) izreke te presude, i za to izvršeno krivično delo ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 – tri godine, u koju se ima uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 23.03.2016. godine, pa do 26.10.2016. godine.
Na osnovu odredbi članova 80. stav 1. tačka 4) i 83. KZ, prema okrivljenom A.K. izrečena je mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana, koja će se izvršiti u zavodu za izvršenje kazne ili odgovarajućoj zdravstvenoj ili dugoj specijalizovanoj ustanovi i trajaće dok postoji potreba za lečenjem ali ne duže od tri godine, s tim da se vreme provedeno u ustanovi za lečenje ima uračunati u izrečenu kaznu zatvora.
Primenom odredbi članova 87. i 246. stav 7) KZ, od okrivljenog A.K. oduzima se opojna droga heroin neto mase 13,11 grama i dva originalna pakovanja leka „Trodon" sa ukupno 7 tableta od 100 mg, a od obojice okrivljenih oduzimaju se predmetni mobilni telefoni marke, modela i IMEI brojeva sa pretplatničkim karticama bliže navedenim u izreci pobijane presude.
Primenom članova 91. i 92) KZ od okrivljenog R.K. oduzima se imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i to devizne novčanice u apoenima i serijskih brojeva bliže naznačenih u izreci presude.
Istom presudom obavezani su okrivljeni da plate na ime paušala po 6.000,00 dinara i ostalih troškova krivičnog postupka u korist budžetskih sredstava suda okrivljeni R.K. novčani iznos od 108.004,00 dinara, a okrivljeni A.K. novčani iznos od 261.534,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Protiv napred citirane presude žalbe su blagovremeno izjavili:
-okrivljeni A.K., lično, bez navođenja zakonskih osnova, a iz sadržine žalbe proizilazi da prvostepenu presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona i odluke o meri bezbednosti obaveznog lečenja narkomana, s predlogom da ga drugostepeni sud osudi za delo koje je izvršio – neovlašćeno držanje opojne droge.
-branilac po službenoj dužnosti okrivljenog A.K. - advokat V.V., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da Apelacioni sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, usvajanjem žalbe preinači pobijanu presudu i okrivljenog A.K. oslobodi od optužbe. U žalbi je stavljen zahtev da okrivljeni i njegov branilac budu obavešteni o sednici veća drugostepenog suda,
-branilac okrivljenog R.K.– advokat Đ.Đ., iz svih zakonskih razloga predviđenih u članu 437. Zakonika o krivičnom postupku – ZKP, s predlogom da Apelacioni sud usvoji žalbu, pobijanu presudu preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe. Žalbom je zahtevano da branilac okrivljenog bude obavešten o sednici veća drugostepenog suda, i
-zajedničku žalbu branioci okrivljenog R.K.– advokati N.R. i R.R., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9), tačka 11) i stav 2. tačka 1. do 3) ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – člana 440) ZKP, i povrede krivičnog zakona, s predlogom da Apelacioni sud u Kragujevcu, ožalbenu presudu preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe, uz zahtev da branioci i okrivljeni budu obavešteni o sednici veća drugostepenog suda radi prisustva istoj.
Apelacioni javni tužilac u Kragujevcu u svom podnesku KTŽ-343/17 od 09.03.2017. godine, predložio je da Apelacioni sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, odbije kao neosnovane žalbe okrivljenog A.K. i njegovog branioca po službenoj dužnosti – advokata V.V., branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ. i zajedničku žalbu branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R., a prvostepenu presudu potvrdi.
Apelacioni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredbe člana 447) ZKP, u prisustvu branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K.– advokata V.V., branilaca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ., N.R. i R.R., a u odsustvu uredno obaveštenih Apelacionog javnog tužioca u Kragujevcu i okrivljenih, razmotrio kompletne spise predmeta, ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 451. stav 1) ZKP u okviru osnova, dela i pravca pobijanja istaknutim u izjavljenim žalbama, pa je po oceni navoda i predloga žalbi i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 451. stav 2. tačka 1) ZKP, objašnjenja datih u sednici veća i predloga Apelacionog javnog tužioca iz napred citiranog podneska, našao:
-da su žalba okrivljenog A.K. i njegovog branioca po službenoj dužnosti – advokata V.V., neosnovane.
-da su žalbe branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ. i zajednička žalba branilaca okrivljenog R.K. – advokata N.R. i R.R., neosnovane.
Zajedničkom žalbom branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R., kao osnov pobijanja presude navode se bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP i člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, koje povrede se žalbom ne konkretizuju, pa ovakve žalbene navode Apelacioni sud, ocenjuje neosnovanim.
Pobijajući prvostepenu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, žalbama izjavljenim u korist okrivljenih se ističe da se pobijana presuda zasniva na iskazu policijskog službenika D.Z. i zapisniku o saslušanju okrivljenog D.T., koji dokazi su pribavljeni suprotno Ustavu i Zakoniku o krivičnom postupku, te predstavljaju nezakonite dokaze.
Navedenu povredu žalba branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ. vidi u tome što je prvostepeni sud iz spisa predmeta Spk.br. 2/16 u kojima je saokrivljeni D.T. osuđen presudom koja je doneta po prihvaćenom sporazumu o priznanju krivičnog dela, izvršio upoznavanje sa sadržinom iskaza okrivljenog D.T., pa je na taj način okrivljenom R.K. povređeno ustavno pravo da lično ili preko svog branioca postavlja pitanja okrivljenom D.T., stavlja primedbe na njegov iskaz a i da se s njim suoči, da se ne može presuda doneta u drugom krivičnom postupku koristiti kao dokaz u postupku protiv drugog okrivljenog.
Žalbom branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K.– advokata V.V. se ukazuje da je prvostepeni sud izvršio uvid u zapisnik o saslušanju osumnjičenog D.T. sačinjen pred Višim javnim tužiocem u Čačku Kt.br. 8/16 od 18.03.2016. godine, što je nedozvoljen dokaz na kome se ne može zasnivati sudska odluka iz razloga što okrivljeni D.T. nije saokrivljeni u istom predmetu, pa je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP, koja se u konkretnom slučaju ne može primeniti.
Zajedničkom žalbom branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R. se navedena povreda vidi u činjenici da se pobijana presuda ne može zasnivati na iskazu okrivljenog D.T., isključivo i u odlučnoj meri i u vezi s tim ukazuje na povredu odredbe člana 33. Ustava Republike Srbije i stav Apelacionog suda u Kragujevcu iznet u ukidnom rešenju Kž1-1611/16 od 26.12.2016. godine, da se presuda ne može zasnivati isključivo i u odlučnoj meri na iskazu D.T. i da se na tom dokazu prema stavu žalbe ne može zasnivati sudska odluka u odnosu na drugog okrivljenog.
Navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka žalba branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ., vidi u tome što je prvostepeni sud u svojstvu svedoka ispitao policijskog inspektora D.Z. na okolnosti njegovih saznanja o krivičnom delu i učiniocu, koja potiču iz njegovog operativnog rada, pa se pobijana presuda nije mogla zasnovati na ovom dokazu.
Po oceni Apelacionog suda, a suprotno navodima žalbi izjavljenim u korist okrivljenih, prvostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kako se to neosnovano tvrdi u žalbama branilaca okrivljenih.
Ovo, pre svega, po oceni Apelacionog suda, što je prvostepeni sud pravilnom primenom odredbe člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP na glavnom pretresu izveo dokaz upoznavanjem sa sadržinom iskaza saokrivljenog D.T. datim u svojstvu osumnjičenog u istrazi pred Višim javnim tužiocem u Čačku, na zapisniku KT. 7/16 od 18.03.2016. godine. Po nalaženju Apelacionog suda, u konkretnom slučaju radi se o jedinstvenom krivično-pravnom događaju i saokrivljenima, bez obzira što se istima ne stavlja na teret saizvršilaštvo, već po jedno krivično delo iz člana 246. stav 1) KZ i u toj situaciji saokrivljeni prema kome je u međuvremenu okončan postupak pravnosnažnom presudom se ne može ispitivati u svojstvu svedoka, već se može samo vršiti upoznavanje sa sadržinom njegovog iskaza datom u svojstvu okrivljenog ili osumnjičenog. Ovo, stoga, po oceni ovoga suda što se jedno te isto lice u krivičnom postupku ne može pozivati istovremeno i u svojstvu okrivljenog i svedoka.
Po oceni Apelacionog suda, Zakonik o krivičnom postupku ne pravi razliku između osuđujuće presude donete u postupku posle održanog glavnog pretresa i presude kojom je okrivljeni osuđen na osnovu sporazuma o priznanju krivičnog dela.
Stoga, u datoj situaciji ne može se saokrivljeni (ovde osuđeni) pozivati na pretres i saslušavati niti ispitivati u svojstvu svedoka, nego kako je to pravilno učinio prvostepeni sud, primenom odredbe člana 406. stav 1. tačka 5) ZKP se vrši upoznavanje sa sadržinom zapisnika o ranijim iskazima pa i ako se radi o saokrivljenom koji je u međuvremenu osuđen presudom koja je doneta po prihvaćenom sporazumu o priznanju krivičnog dela, pa se po oceni Apelacionog suda ne radi o nezakonitom dokazu i iskaz okrivljenog D.T. se može koristiti kao dokaz u krivičnom postupku protiv okrivljenih R.K. i A.K..
Suprotno navodima žalbi izjavljenim u korist okrivljenih, po oceni Apelacionog suda osuđujuća presuda prema jednom okrivljenom, može se zasnovati i samo na priznanju drugog okrivljenog (u međuvremenu osuđenog) ako priznanje ispunjava uslove iz člana 88.) ZKP, osim u situaciji kada je postupak vođen protiv više lica pa se ponavlja prema jednom okrivljenom kome je suđeno u odsustvu (prema saokrivljenom je postupak pravnosnažno okončan) u ovoj procesnoj situaciji se primenjuje odredba člana 481. stav 2. ZKP, i u ponovljenom postupku presuda se ne može isključivo ili u odlučnoj meri zasnivati na tom dokazu, što u ovom krivičnom postupku nije slučaj.
Po oceni Apelacionog suda, ispitivanjem policijskog inspektora D.Z. na okolnosti opservacije objekata i lica radi otkrivanja krivičnih dela koje se gone po službenoj dužnosti, ne predstavlja dokaz koji je neposredno ili na posredan način pribavljen suprotno odredbama Zakonika o krivičnom postupku, pa se može koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Odredbom člana 288. stav 2) ZKP je propisano da se ovlašćena službena lica organa unutrašnjih poslova ne mogu ispitivati o sadržini obaveštenja koja su dobila od svedoka ili okrivljenog, čime nije po oceni Apelacionog suda isključeno i zabranjeno njihovo ispitivanje na okolnosti i činjenice do kojih su došli neposrednim opažanjem na mestu događaja ili kada na osnovu odredbe člana 286. stav 1) ZKP preduzimaju potrebne mere da se pronađe učinilac krivičnog dela, otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz.
Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je svedoka D.Z. ispitao u svojstvu svedoka, jer se radi o zakonito pribavljenom dokazu na kome se može zasnivati sudska odluka.
Stoga se neosnovano žalbama izjavljenim u korist okrivljenih ukazuje da je u prvostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a po oceni Apelacionog suda, pobijana presuda se ne zasniva na nezakonitim dokazima – član 84. stav 1) u vezi sa članom 16. stav 1) ZKP.
Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, žalbom branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K.– advokata V.V. se ističe da su razlozi presude protivrečni izreci, o činjenicama koje su predmet dokazivanja nisu dati jasni i valjani razlozi, a dati razlozi su u suprotnosti sa sadržinom izvedenih dokaza, koje povrede žalba vidi u tome što se u izreci presude navodi da je okrivljeni A.K. neovlašćeno držao radi prodaje 13,11 grama neto opojne droge heroina, koja količina se navodi i u obrazloženju presude pri prezentiranju nalaza NKTC – Odsek Užice, dok se istovremeno u obrazloženju presude navodi da na osnovu potvrde o privremeno oduzetim predmetima je u pitanju oduzeta opojna droga heroin u težini od 14,1 gram i što je zaključak prvostepenog suda o krivici A.K. zasnovan na pretpostavkama, dok se na istu povredu ukazuje zajedničkom žalbom branilaca okrivljenog R.K.– advokata N.R. i R.R. i u vezi s tim ističe da prvostepeni sud nije dao jasne razloge zbog čega nije prihvatio odbranu okrivljenog R.K. i okrivljenog A.K. koje su saglasne sa materijalnim dokazima a pre svega veštačenjem Biološkog fakulteta.
Po oceni Apelacionog suda, a suprotno navodima žalbe branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K., to što je u izreci pobijane presude i u nalazu i mišljenju NKT Centra – Odsek Užice navedeno da se radi o opojnoj drogi heroin neto mase 13,11 grama a u razlozima presude da je prema potvrdi o privremeno oduzetim predmetima od ovog okrivljenog oduzeta materija nalik na heroin ukupne težine 14,1 gram, ne čini razloge presude protivrečnim izreci, jer se izrekom navodi neto masa opojne droge a u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima bruto masa, a okrivljeni je oglašen krivim za pravu količinu opojne droge i u težini manjoj od navedene u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima.
Suprotno navodima iz zajedničke žalbe branilaca okrivljenog R.K. – advokata N.R. i R.R., prvostepeni sud je u obrazloženju presude shodno svojoj obavezi iz člana 428. stav 8) ZKP izneo činjenice koje je utvrdio u krivičnom postupku (član 83.) i iz kojih razloga ih uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocenu verodostojnosti protivrečnih dokaza, kojim razlozima se rukovodio pri rešavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li je okrivljeni učinio krivično delo. Sasvim je drugo pitanje da li je prvostepeni sud pravilno ocenio izvedene dokaze, pa pogreške prvostepenog suda u tom pravcu mogu biti eventualno osnov za pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne i bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud nije učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Neosnovano se žalbama izjavljenim u korist okrivljenih ističe da prvostepeni sud nije postupio po primedbama Apelacionog suda u Kragujevcu iz ukidnog rešenja KŽ1-1611/16 od 26.12.2016. godine, jer je prvostepeni sud u ponovljenom postupku postupio po primedbama drugostepenog suda, naravno u meri potrebnoj za pravilno razjašnjenje činjenica koje su predmet dokazivanja u ovom krivičnom predmetu.
Stoga postupajući na opisani način prvostepeni sud nije učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9), tačka 11) i stav 2. tačka 1), tačka 2) i tačka 3) ZKP, kako se to neosnovano tvrdi u žalbama izjavljenim u korist okrivljenih.
Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi ukazujući na povredu krivičnog zakona, žalbama izjavljenim u koriste okrivljenih osporava se pravilnost činjeničnih zaključaka prvostepenog suda u pogledu bitnih činjenica za postojanje krivičnog dela i krivice okrivljenih R.K. i A.K.. S tim u vezi, žalbom branilaca okrivljenih se ukazuje da se presuda zasniva na dokazima na kojima se presuda ne može zasnivati i da je prvostepeni sud izvedene dokaze koji idu u prilog okrivljenima i odbrane okrivljenih pogrešno ocenio, jer nijednim dokazom osim nezakonitih dokaza, nije dokazana nijedna radnja za koje su okrivljeni oglašeni krivim. Žalbom branioca po službenoj dužnosti okrivljenog A.K. se istovremeno ističe da opojna droga heroin neto mase od 13,11 grama koja je pronađena i oduzeta od okrivljenog je bila namenjena za sopstvene potrebe a da je prvostepeni sud na osnovu pretpostavki zaključio da je okrivljeni istu neovlašćeno držao radi prodaje.
Po oceni Apelacionog suda, žalbenim navodima ne dovodi se u sumnju pravilnost zaključka prvostepenog suda da su okrivljeni R.K. i A.K. u navedenom vremenskom periodu izvršili po krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1) KZ, a na način i pod okolnostima bliže opisanim u izreci pobijane presude, budući da je prvostepeni sud pravilnom i sveobuhvatnom ocenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi kao i sa odbranama okrivljenih potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
Naime, prvostepeni sud je dao jasne i potpune razloge, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud, o tome zbog čega nije prihvatio odbrane okrivljenih R.K. i A.K. da nisu izvršili krivična dela za koja su oglašeni krivim a u žalbama se ponavljaju odbrane okrivljeni iznete u postupku pred prvostepenim sudom.
Nadalje, po oceni Apelacionog suda pravilan je zaključak prvostepenog suda da je okrivljeni R.K. u vremenskom periodu od 10.03.2016. godine pa do 18.03.2016. godine prodao neovlašćeno D.T. u dva navrata opojnu drogu heroin i to prvo u količini od 20 grama a drugom prilikom i to dana 18.03.2016. godine 15 grama heroina i da je u oba slučaja okrivljeni A.K., posredovao u kupoprodaji opojne droge na način bliže opisan u izreci presude.
Navedene činjenice nesumnjivo proizilaze, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud na osnovu priznanja okrivljenog D.T., iskaza svedoka D.Z. i potvrda o privremeno oduzetim predmetima.
Priznanje okrivljenog D.T., po oceni Apelacionog suda, u svemu ispunjava uslove iz člana 88) ZKP, jer je potpuno, jasno i neprotivrečno i sa puno detalja i analitičnosti, i takvo priznanje može dati samo lice koje je bilo učesnik kritičnog događaja, pa njegovo priznanje dato u tužilačkoj istrazi na zapisniku KT-7/16 od 18.03.2016. godine je istinito i ničim nije dovedeno u sumnju. Po oceni Apelacionog suda, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud, priznanje okrivljenog D.T. potvrđeno je i iskazom svedoka D.Z., potvrdama o privremeno oduzetim predmetima kako od njega tako i od okrivljenog A.K.
Apelacioni sud nalazi da su neosnovani navodi iz žalbi izjavljeni u korist okrivljenih R.K. i A.K. kojima se ukazuje da je okrivljeni D.T. lažno teretio okrivljene R.K. i A.K. da bi sebe doveo u povoljniji položaj i da je lažnim navodima i otkrivanjem navodno prodavaca droge izdejstvovao presudu na osnovu sporazuma o priznanju krivičnog dela na šta ukazuje i činjenica da mu je za krivično delo iz člana 246. stav 1) KZ izrečena blaga kazna, pa je imao razloge da da lažno priznanje.
Takođe, neosnovano se žalbom okrivljenog A.K. ističe da nije imao razloga da posreduje u kupoprodaji opojne droge heroin između R.K. i D.T. u situaciji kad su svi iz istog kraja, međusobno se poznaju i skoro svakodnevno sreću – viđaju, jer su ovi navodi žalbe bez značaja za odlučivanje u ovoj krivičnopravnoj stvari.
Po nalaženju Apelacionog suda neosnovano se žalbama izjavljenim u korist okrivljenih osporava činjenični zaključak prvostepenog suda da su okrivljeni preduzeli radnje za koje su oglašeni krivim u vreme i na način kako je to opisano izrekom presude i s tim u vezi ističe da na paketiću heroina oduzetom od okrivljenog (sada osuđenog) D.T. izvršenim veštačenjem od strane Biološkog fakulteta nisu nađeni tragovi okrivljenog R. K. i A.K., već je donor tih tragova NN osoba pa je potpuno nejasno zbog čega sud ne prihvata odbrane okrivljenih R.K. i A.K. da nisu kritičnom prilikom učestvovali u prodaji opojne droge odnosno posredovanju u kupoprodaji opojne droge jer bi u tom slučaju na pakovanju heroina oduzetog od okrivljenog D.T. ostali njihovi biološki tragovi. Po oceni Apelacionog suda to što nisu pronađeni biološki tragovi okrivljenih A.K. i R.K. na materijalu kojim je upakovan predmetni heroin pronađen kod okrivljenog (sada osuđenog) D.T. ne isključuje učešće ovih okrivljenih u izvršenju radnji dela.
Ostali navodi žalbi izjavljenih u korist okrivljenih a koji se odnose na bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, po oceni Apelacionog suda nisu od uticaja na ishod ovog krivičnog postupka.
Prema tome, činjenično stanje – kako u pogledu činjenica koje čine obeležja krivičnih dela u pitanju, tako i u pogledu onih koje se tiču krivice okrivljenih R.K. i A.K. prema učinjenim delima, potpuno je i pravilno utvrđeno, a kvalifikacijom dela po članu 246. stav 1) KZ i krivični zakon je pravilno primenjen o čemu su u pobijanoj presudi dati valjani razlozi na strani 13. obrazloženja presude koje u svemu prihvata i ovaj sud.
Zato se suprotni navodi žalbi izjavljenih u korist okrivljenih da u konkretnom slučaju nema dokaza da su izvršili po krivično delo iz člana 246. stav 1) KZ, te da ih je trebalo primenom odredbe člana 16. stav 5) ZKP osloboditi od optužbe, kao i onim u žalbama izjavljenim u korist okrivljenog A.K. da je eventualno učinio krivično delo neovlašćeno držanje opojne droge, pokazuju neosnovanim.
Ispitujući prvostepenu presudu u delu odluke o kaznama, a povodom žalbi izjavljenih u korist okrivljenih i po službenoj dužnosti u smislu člana 451. stav 2. tačka 1) ZKP, Apelacioni sud nalazi da su žalbe i u ovom delu neosnovane.
Naime, prvostepeni sud je primenom odredbe člana 54. stav 1) KZ cenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na strani svakog od okrivljenih i pravilno kao olakšavajuće i otežavajuće okolnosti cenio činjenice navedene u obrazloženju presude i tim utvrđenim okolnostima dao odgovarajući značaj i pravilno postupio kada je okrivljenog R.K. za izvršeno krivično delo iz člana 246. stav 1) KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 – tri godine i 6 – šest meseci, a okrivljenog A.K. za izvršeno krivično delo iz člana 246. stav 1) KZ na kaznu zatvora u trajanju od 3 – tri godine. Prvostepeni sud je u smislu člana 63. stav 1) KZ, pravilno odredio da će se vreme provedeno u pritvoru okrivljenima uračunati u izrečene kazne. Po nalaženju Apelacionog suda, kazne zatvora u navedenom trajanju su adekvatne težini učinjenih krivičnih dela i stepenu krivice svakog od okrivljenih i nužne i dovoljne za postizanje svrhe kažnjavanja predviđene članom 42) KZ.
Pravilno je prvostepeni sud prema okrivljenom A.K. izrekao meru bezbednosti obaveznog lečenja narkomana i za svoju odluku dao u obrazloženju presude jasne i pravilne razloge, zbog čega je žalba okrivljenog A.K. i u ovom delu ocenjena kao neosnovana.
Žalbom branioca okrivljenog R.K.– advokata Đ.Đ., prvostepena presuda se pobija sa svih zakonskih razloga iz člana 437) ZKP ali se žalbom ne ukazuje u čemu se sastoji nezakonitost ili nepravilnost odluke prvostepenog suda o izrečenim merama bezbednosti oduzimanje predmeta, oduzimanju imovinske koristi i troškovima krivičnog postupka, pa drugostepeni sud u tom delu nije ni mogao da ispita pobijanu presudu, već je žalba ocenjena neosnovanom.
Iz iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 457) ZKP, Apelacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Vesna Mitrevska Ljubinko Ćetenović