Vrsta: | Sudska praksa | ||
Sud: | Ustavni sud | Datum: 17.02.2011 | Broj: IUo-812/2010 |
Abstrakt: |
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. februara 2011. godine, doneo je
1. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti odredaba člana 10. stav 1. i člana 13. stav 3. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom (''Službeni list opštine Kladovo'', br. 6/06 i 3/09).
2. Odbacuje se zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu odredaba Odluke iz tačke 1.
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti člana 10. stav 1. i člana 13. stav 3. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom (''Službeni list opštine Kladovo'', br. 6/06 i 3/09). Podnosilac inicijative smatra da je odredba člana 10. stav 1. Odluke, kojom je predviđeno da u toplotnu opremu kupca, po pravilu, spada i toplotna podstanica koja se sastoji od priključne i kućne podstanice, u suprotnosti sa članom 54. Zakona o energetici (''Službeni glasnik RS'', broj 84/04), jer je tim članom predviđeno da uređaje za priključenje objekta kupca, u koje, po mišljenju inicijatora, spada i toplotna podstanica, obezbeđuje energetski subjekt koji je dužan da ih kao svoja sredstva ugradi i održava. U prilog navedenom, inicijator ističe i odredbu člana 5. stav 1. tačka 3) Zakona o komunalnim delatnostima (''Službeni glasnik RS'', br. 16/97 i 42/98), kojom je propisano da se proizvodnja i snabdevanje parom i toplom vodom vrši do podstanice, obuhvatajući i podstanicu. Inicijator dalje navodi da je osporena odredba člana 13. navedene Odluke, kojom je utvrđena odgovornost kupca – vlasnika za održavanje toplotne podstanice, u suprotnosti sa odredbama čl. 137. i 143. Zakona o energetici, jer je tim odredbama Zakona utvrđena obaveza proizvođača i distributera toplotne energije da održava uređaje i toplotnu podstanicu. U inicijativi je na kraju zatražena obustava izvršenja akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba Odluke, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Donosilac osporenog akta u svom odgovoru ističe da je uslov da se bilo koji objekat priključi na daljinski sistem grejanja da izgradi priključni vod i podstanicu u objektu, jer je sistem prenosa u Kladovu indirektan. Uslove za izradu priključnog voda i podstanice daje distributer, a investitor o svom trošku gradi navedene elemente sistema koji ostaju vlasništvo objekta – investitora, izuzev ako investitor ugovorno ne prenese pravo na nekog drugog. Merni i regulacioni uređaji se postavljaju na priključnom vodu u objektu gde se nalazi podstanica (merač toplote, zaporni i regulacioni ventili), tj. to predstavlja mesto predaje energije i mesto razgraničenja odgovornosti za predatu energiju između energetskog subjekta (distributera) i kupca. Održavanje merno regulacione opreme je u nadležnosti energetskog subjekta – distributera, dok je kupac – potrošač odgovoran za održavanje podstanice koja je deo kućne instalacije i vlasništvo je objekta – kupca. Donosilac osporenog akta ističe da se osporene odredbe Odluke odnose na kućnu podstanicu, a ne na podstanice koje se nalaze u sistemu primarne proizvodnje energije, na šta se odnosi član 137. Zakona o energetici. Takođe naglašava da se članom 143. Zakona o energetici reguliše distributivni sistem, a kućna toplotna podstanica predstavlja deo kućne instalacije, pa stoga ne treba dovoditi u pitanje zakonitost člana 10. stav 1. i člana 13. stav 3. osporene Odluke u odnosu na navedeni član 143. Zakona o energetici. Na kraju zaključuje da kupac – potrošač po sopstvenoj volji može sklopiti ugovor o održavanju kućne toplotne opreme i instalacije sa energetskim subjektom ili nekim drugim.
U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio:
Inicijator u svom podnesku nije naveo razloge za osporavanje ustavnosti odredaba člana 10. stav 1. i člana 13. stav 3. Odluke (iako je inicijativu naslovio kao zahtev za ocenu ustavnosti i zakonitosti), već je precizirao da traži ocenu zakonitosti navedenih odredaba Odluke u odnosu na odredbe čl. 54, 137. i 143. Zakona o energetici, pa je Ustavni sud, saglasno navedenom, izvršio samo ocenu zakonitosti osporene Odluke.
Skupština opštine Kladovo je donela osporenu Odluku o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom (''Službeni list opštine Kladovo'', br. 6/06 i 3/09), na sednici održanoj 28. novembra 2006. godine, na osnovu člana 145. Zakona o energetici (Službeni glasnik RS'', broj 84/04), člana 27. Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa (''Službeni glasnik RS'', br. 25/2000, 25/02 i 107/05), čl. 2, 5. i 13. Zakona o komunalnim delatnostima (''Službeni glasnik RS'', br. 16/97 i 42/98), člana 18. Zakona o lokalnoj samoupravi (''Službeni glasnik RS'', broj 9/02) i člana 27. Statuta opštine Kladovo (''Službeni list opštine Kladovo'', br. 3/03, 1/05 i 5/05). Ovom odlukom propisani su uslovi i način sigurnog i kvalitetnog snabdevanja toplotnom energijom koja se koristi za grejanje stambenog i poslovnog prostora i pripremu potrošene tople vode, uslovi i način pružanja energetskih usluga, kao i međusobni odnosi između energetskih subjekata i kupaca toplotne energije (član 1.). Osporenim odredbama Odluke predviđeno je: da je toplotna oprema kupca, po pravilu, priključni toplovod, toplotna podstanica, koja se sastoji od priključne i kućne podstanice, unutrašnje toplotne instalacije i uređaji i individualni (unutrašnji) regulatori i merači toplote (delitelji) (član 10. stav 1.); da je za održavanje priključnog toplovoda i toplotne podstanice, izuzimajući merne uređaje, odgovoran investitor, odnosno vlasnik, ukoliko ugovorno nije preneo obavezu održavanja na energetski subjekt (član 13. stav 3.). Pored osporenih odredaba Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom, od značaja za sagledavanje njene zakonitosti su, po oceni Ustavnog suda, i sledeće odredbe Odluke, kojima je propisano: da se ovom odlukom naročito uređuju vlasnička razgraničenja i nadležnosti za održavanje toplotne opreme, izgradnja priključnog toplovoda i toplotne podstanice, merno mesto, merni uređaji i utvrđivanje isporučene količine toplotne energije (član 2. al. 3, 5. i 11.); da je distributivna mreža toplovodna mreža koja predstavlja sistem povezanih uređaja i instalacija koji su namenjeni distribuciji toplotne energije do kupca, da su pumpne stanice postrojenja koja omogućavaju protok tople vode kroz toplovodnu mrežu, da primarnu toplovodnu mrežu čine toplovodi koji se upotrebljavaju za povezivanje proizvodnih izvora sa sekundarnom toplovodnom mrežom, da sekundarnu toplovodnu mrežu čine toplovodi koji idu od primarne toplovodne mreže po području snabdevanja do priključnih šahtova ili odvajanja za pojedinačnog kupca, da je priključni toplovod koji ide od priključnih šahtova ili odvajanja od toplotne mreže do toplotne podstanice, odnosno pojedinačnog kupca, da je toplotna podstanica sastavljena iz priključne i kućne podstanice i sa svojim radom obezbeđuje isporuku toplote u unutrašnje toplotne instalacije i uređaje kupca, da je priključna podstanica sastavljena od zapornih, regulacionih, sigurnosnih i mernih elemenata, da se kućna podstanica sastoji od toplotnih izmenjivača, razvodnih sistema, regulacionih i sigurnosnih uređaja, te uređaja za pripremu sanitarne tople vode i opreme za raspodelu toplotne energije za različite sisteme unutrašnjih toplotnih uređaja, da se unutrašnje toplotne instalacije i uređaji, koji se priključuju na kućnu podstanicu upotrebljavaju za različite vrste grejanja, da je predajno mesto, po pravilu merno mesto gde jedan energetski subjekt predaje toplotnu energiju drugom energetskom subjektu, odnosno kupcu i da je merno mesto u toplotnoj podstanici mesto gde je postavljen merač toplotne energije, odnosno mesto gde je postavljen vodomer (član 3. al. 3. do 7. i 9. do 14.); da toplotnu opremu energetskog subjekta koju koristi za obavljanje osnovne delatnosti, po pravilu, čine proizvodni izvori (koji su u sastavu preduzeća koje vrši snabdevanje kupca), merni uređaji za preuzetu toplotnu energiju iz proizvodnih izvora koji su u sastavu energetskog subjekta, pumpne stanice, primarna toplovodna mreža, sekundarna toplovodna mreža i merni uređaji za isporučenu toplotnu energiju kupcima u toplotnim podstanicama i da energetski subjekt i vlasnik odnosno investitor pisanim ugovorom međusobno regulišu dalje vlasničke odnose kao i uslove i način prenosa prava i obaveze na energetski subjekt za upravljanje i održavanje priključnog toplovoda i toplotne podstanice (član 8.); da investitor/kupac sklapa sa energetskim subjektom pisani ugovor sa kojim na energetski subjekt prenosi pravo i obavezu za upravljanje i održavanje priključnog toplovoda i toplotne podstanice i reguliše buduće vlasničke odnose nad ovom opremom (član 10. stav 2.); da upravljanje priključenim toplovodom i toplotnom podstanicom, odnosno definisanim parametrima, kao sastavnim delovima jedinstvenog sistema daljinskog grejanja obavlja energetski subjekt, da ugradnju, proveravanje ispravnosti i tačnosti rada, kao i održavanje mernih uređaja u toplotnoj podstanici za merenje količine toplotne energije vrši energetski subjekt (član 13. st. 1. i 2.); da energetski subjekt vrši preventivni stručni nadzor izgradnje priključnog toplovoda i toplotne podstanice, a u cilju praćenja pridržavanja svih tehničkih uslova iz odobrenja o priključenju, a bez posebne nadoknade od strane investitora (član 23.); da energetski subjekt sa priključenjem kupčeve opreme na svoju toplovodnu mrežu ne preuzima odgovornost za pravilan i bezbedan rad investitorove opreme i ne opravlja istu, ako oprema ne bi pravilno radila, iako je pregledao projekte, nadzirao gradnju priključnog toplovoda i toplotne podstanice i učestvovao u probnim ispitivanjima, osim ako je sklopljen ugovor o održavanju između energetskog subjekta i kupca o održavanju unutrašnje opreme kupca (član 31.); da energetski subjekt isporučuje kupcu toplotnu energiju i obezbeđuje mu na predajnom mestu (na mernom uređaju u toplotnoj podstanici) potrebnu količinu toplote za rad kupčevih toplotnih uređaja sa instalisanom snagom, koja je određena projektom, odnosno dogovorena ugovorom o snabdevanju toplotnom energijom (član 39.); da redovne preglede, overe i zamene mernih uređaja (toplotno brojilo na mernom mestu u priključnoj podstanici i vodomera postavljenog ispred sistema za zagrevanje sanitarne tople vode) u skladu sa propisima i bez posebne mesečne naknade za održavanje mernih uređaja vrši energetski subjekt (član 55.).
Zakonom o energetici (''Službeni glasnik RS'', broj 84/04) propisano je: da se ovim zakonom uređuju ciljevi energetske politike i način njenog ostvarivanja, način organizovanja i funkcionisanja tržišta energije, uslovi za uredno i kvalitetno snabdevanje kupaca energijom i uslovi za ostvarivanje bezbedne, pouzdane i efikasne proizvodnje energije, upravljanje sistemima prenosa, transporta i distribucije energije i način obezbeđivanja nesmetanog funkcionisanja i razvoja ovih sistema, uslovi i način obavljanja energetskih delatnosti, uslovi za ostvarivanje energetske efikasnosti i zaštite životne sredine u obavljanju energetskih delatnosti i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona (član 1.); da je energetska delatnost, u smislo ovog zakona proizvodnja toplotne energije, distribucija toplotne energije, upravljanje distributivnim sistemom za toplotnu energiju, snabdevanje toplotnom energijom tarifnih kupaca (član 2. tačka 4)); da se pod pojmom distribucije, u smislu ovog zakona podrazumeva prenošenje energije preko distributivnog sistema radi isporuke energije kupcima, osim snabdevanja, da se pod pojmom isporuke podrazumeva predaja energije iz objekta jednog energetskog subjekta u objekat drugog energetskog subjekta, da se pod pojmom snabdevanje podrazumeva kupovina i prodaja energije kupcima ili drugim energetskim subjektima (član 3. tač. 4), 10) i 23)); da merni uređaji, odnosno merno-regulaciona stanica, predstavljaju mesto predaje energije između energetskih subjekata međusobno, odnosno između energetskog subjekta i kupca energije, da merne uređaje, odnosno merno-regulacione stanice za priključenje objekta kupca, odnosno proizvođača energije na sistem obezbeđuje energetski subjekt za prenos, transport, odnosno distribuciju i dužan je da ih kao svoja sredstva ugradi, održava baždari i vrši merenje isporučene energije (član 54.); da je energetski subjekt koji proizvodi toplotnu energiju dužan da proizvodne kapacitete, podstanice i druge instalacije održava u ispravnom stanju, da obezbedi njihovu stalnu pogonsku i funkcionalnu sposobnost i bezbedno korišćenje u skladu sa tehničkim i drugim propisima i standardima koji se odnose na uslove eksploatacije te vrste objekata i instalacija, njihovu bezbednost i uslove zaštite životne sredine utvrđene zakonom i drugim propisima (član 137. ); da energetski subjekt koji obavlja delatnost distribucije toplotne energije obavlja i delatnost upravljanja distributivnim sistemom za toplotnu energiju i delatnost snabdevanja toplotnom energijom tarifnih kupaca pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i propisima koje donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave, grada, odnosno grada Beograda (član 142. stav 1.); da je distributer toplotne energije odgovoran za održavnje, funkcionisanje i razvoj distributivnog sistema usklađenog sa potrebama kupca kojima isporučuje toplotnu energiju na određenom području (član 143. stav 1.); da nadležni organ jedinice lokalne samouprave, grada, odnosno grada Beograda svojim propisom utvrđuje uslove i način obezbeđivanja kontinuiteta u snabdevanju toplotnom energijom kupaca na svom području, prava i obaveze proizvođača i distributera toplotne energije, prava i obaveze kupaca toplotne energije, određuje organ koji donosi tarifne sisteme, izdaje licence i daje saglasnost na cene toplotne energije i propisuje druge uslove kojima se obezbeđuje redovno i sugurno snabdevanje kupaca toplotnom energijom, u skladu sa zakonom (član 145. stav 1.).
Radi sagledavanja spornog pravnog pitanja, pored navedenih odredaba Zakona o energetici od značaja su, prema oceni Ustavnog suda, i pojedine odredbe sledećih zakona:
Zakona o lokalnoj samoupravi (''Službeni glasnik RS'', broj 129/07), kojim je, pored ostalog, propisano da opština, preko svojih organa, u skladu s Ustavom i zakonom uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti (u koje spada i proizvodnja i snabdevanje parom i toplom vodom), kao i organizacione, materijalne i druge uslove za njihovo obavljanje (član 20. tačka 5));
Zakona o komunalnim delatnostima (''Službeni glasnik RS'', br. 16/97 i 42/98) kojima je propisano: da opština, grad, odnosno grad Baograd, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbeđuje uslove obavljanja komunalnih delatnosti i njihovog razvoja (član 2.); da komunalnu delatnost obavlja javno komunalno, odnosno drugo preduzeće i preduzetnik, zavisno od prirode komunalne delatnosti i konkretnih uslova i potreba u opštini, u skladu sa zakonom i propisima donetim na osnovu zakona (član 3. stav 3.); da su komunalne delatnosti, u smislu ovog zakona, delatnosti proizvodnje i isporuke komunalnih proizvoda i komunalnih usluga, koje su nezamenljiv uslov života i rada građana i drugih subjekata na određenom području, i to, pored ostalog, proizvodnja i snabdevanje parom i toplom vodom (član 4. stav 1. tačka 3)); da je proizvodnja i snabdevanje parom i toplom vodom proizvodnja, skupljanje i isporuka tople vode i pare iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grejanje stambenih zgrada i stanova, kao i poslovnih prostorija, toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, odnosno mernog instrumenta, obuhvatajući i podstanicu i merni instrument (član 5. tačka 3)); da opština obezbeđuje organizovano i trajno obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, a naročito materijalne, tehničke i druge uslove za izgradnju, održavanje i funkcionisanje komunalnih objekata za obezbeđivanje tehničkog i tehnološkog jedinstva sistema, kao i opšte uslove za trajno i kontinuirano obavljanje komunalnih delatnosti (član 6. stav 1. tač. 1) i 2)); da, pored ostalog, i delatnost proizvodnje i snabdevanje parom i topolom vodom obavljaju javna komunalna preduzeća (član 8. stav 2.); da skupština opštine propisuje uslove i način organizovanja poslova u vršenju komunalnih delatnosti i uslove za korišćenje komunalnih proizvoda, odnosno komunalnih usluga, a naročito prava i obaveza javnog komunalnog ili drugog preduzeća, odnosno preduzetnika, koji obavljaju komunalnu delatnost i korisnika komunalnih proizvoda i usluga, kao i način naplate cene za komunalne proizvode, odnosno za korišćenje komunalnih usluga (član 13. stav 1. tač. 3) i 4)).
Na osnovu navedenih odredaba zakona, sledi da je opština ovlašćena da uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalne delatnosti koja se odnosi na proizvodnju i snabdevanje parom i toplom vodom, kao i da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave ovlašćen da svojim propisom, utvrđuje, pored ostalog, uslove i način obezbeđivanja kontinuiteta u snabdevanju toplotnom energijom kupaca na teritoriji opštine, prava i obaveze proizvođača i distributera topotne energije, prava i obaveze kupaca toplotne energije i tarifni sistem za obračun toplotne energije i usluga.
Saglasno navedenim zakonskim ovlašćenjima, Skupština opštine Kladovo je donela predmetnu Odluku o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom, kojom je uredila uslove i način snabdevanja toplotnom energijom kupaca na teritoriji opštine Kladovo, kao i međusobne odnose između energetskih subjekata i kupaca toplotne energije.
Iz Zakona o komunalnim delatnostima, po nalaženju Ustavnog suda, proizlazi da opština obezbeđuje organizovano i trajno obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, u koje, pored ostalog, spada i obezbeđivanje materijalnih, tehničkih i drugih uslova za izgradnju, održavanje i funkcionisanje komunalnih objekata, koji su odredbama ovog zakona definisani kao građevinski objekti sa uređajima, instalacijama i opremom, kao i sama postrojenja, uređaji, instalacije i drugi objekti koji služe za proizvodnju komunalnih proizvoda i pružanje komunalnih usluga korisnicima. Imajući u vidu da opština za obavljanje komunalne delatnosti, proizvodnju i snabdevanje parom i toplom vodom osniva javno komunalno preduzeće, to je ovo preduzeće odgovorno za izgradnju i održavanje komunalnih objekata kako bi se na teritoriji jedne opštine obezbedilo tehničko i tehnološko jedinstvo sistema distribucije toplotne energije. Pored navedene opreme za čiju izgradnju, postavljanje i održavanje je odgovoran energetski subjekt, postoji i oprema kupca toplotne energije koja je neophodna da bi se izvršilo priključenje nekog objekta na prenosni, odnosno transportni ili distributivni sistem. Prilikom razgraničenja odgovornosti za postavljanje i održavanje toplotne opreme energetskog subjekta i kupca toplotne energije bitno je utvrditi mesto predaje energije između ova dva subjekta. Odredbama člana 54. Zakona o energetici je propisano da merni uređaji, odnosno merno-regulaciona stanica predstavlja mesto predaje energije i mesto razgraničenja odgovornosti za predatu energiju između energetskih subjekata međusobno, odnosno između energetskog subjekta i kupca energije. Saglasno navedenoj odredbi Zakona o energetici, odredbom člana 39. osporene Odluke je predviđeno da energetski subjekt – Javno komunalno preduzeće koje je osnovala opština Kladovo za snabdevanje toplotnom energijom tarifnih kupaca na svojoj teritoriji – isporučuje kupcu toplotnu energiju i obezbeđuje mu na predajnom mestu (mernom uređaju u toplotnoj podstanici) potrebnu količinu toplote za rad kupčevih toplotnih uređaja. Iz navedenog sledi da je na osnovu osporene Odluke kao predajno mesto toplotne energije između energetskog subjekta i kupca na teritoriji opštine Kladovo određen merni uređaj u toplotnoj podstanici kupca, što je, po oceni Ustavnog suda, u skladu sa navedenom odredbom člana 54. Zakona o energetici, a što istovremeno znači da je energetski subjekt zadužen za održavanje celokupne toplotne opreme do mernog uređaja koji predstavlja mesto predaje energije i razgraničenja odgovornosti dva subjekta, a kupac za sve uređaje i instalacije koje su postavljene iza navedenog mernog uređaja i koje se nalaze u njegovom vlasništvu, tj. deo su objekta kupca koji se priključuje na distributivnu mrežu energetskog subjekta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da odredba člana 10. stav 1. osporene Odluke, kojom je određena toplotna oprema kupca, nije u suprotnosti sa odredbama člana 54. Zakona o energetici. Naime, osporenom Odlukom je kao predajno mesto toplotne energije između energetskog subjekta i kupca određen merni uređaj u toplotnoj podstanici. Ovaj merni uređaj predstavlja i mesto razgraničenja odgovornosti ova dva subjekta, što podrazumeva i mesto razgraničenja odgovornosti za izgradnju, postavljanje i održavanje toplotne opreme tih subjekata. Stoga, toplotna podstanica predstavlja deo toplotne opreme kupca o čijem održavanju je dužan samostalno da se stara, jer se energetski subjekt stara o održavanju i unapređenju rada samo svoje energetske opreme. Osporenom odlukom je, međutim, ostavljena mogućnost da kupac, ukoliko ne želi da se stara o toplotnoj podstanici, kao delu svoje toplotne opreme, može zaključiti ugovor sa energetskim subjektom na koga bi preneo prava i obaveze za njeno upravljanje i održavanje.
U pogledu navoda inicijatora da su osporene odredbe člana 13. Odluke, kojima je predviđena obaveza kupca toplotne energije da održava toplotne podstanice, u suprotnosti sa odredbama čl. 137. i 143. Zakona o energetici, Ustavni sud je ocenio da isti ne stoje, jer se radi o uređenju različitih materija koje nisu ni u kakvoj pravnoj vezi. Naime, odredbama člana 137. Zakona propisana je obaveza proizvođača toplotne energije da svoje proizvodne kapacitete, podstanice i druge instalacije održava u ispravnom stanju. To znači da se radi o obavezi održavanja energetske opreme proizvođača, a ne distributera toplotne energije, kao i da podstanice iz ovog člana Zakona predstavljaju podstanice u energetskoj mreži proizvođača toplotne energije, a ne toplotne podstanice koje se postavljaju na objektima koji se priključuju na distributivnu mrežu energetskog subjekta. Imajući u vidu da toplotne podstanice nisu isto što i podstanice proizvođača toplotne energije, to je Ustavni sud ocenio da osporena odredba člana 13. Odluke nije u suprotnosti sa odredbama člana 137. Zakona o energetici.
Članom 143. stav 1. Zakona o energetici predviđena je odgovornost distributera toplotne energije za održavanje, funkcionisanje i razvoj distributivnog sistema, dok je članom 13. osporene Odluke, kako je već navedeno, predviđena odgovornost kupca za održavanje svoje toplotne opreme, u koju spada i toplotna podstanica. Kako toplotna podstanica iz istih razloga koji su navedeni prilikom ocene zakonitosti člana 10. osporene Odluke ne predstavlja deo distributivnog sistema energetskog subjekta, već deo kupčeve toplotne opreme, Ustavni sud je utvrdio da se navedene odredbe osporene Odluke i Zakona nisu u suprotnosti, jer su njima regulisane obaveze različitih subjekata o održavanju svoje energetske opreme.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud nije našao osnova za pokretanje postupka povodom podnete inicijative, pa saglasno članu 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), inicijativu nije prihvatio.
Kako je Sud doneo konačnu odluku, zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu osporenih odredaba Odluke Sud je odbacio, saglasno članu 56. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu.
Na osnovu izloženog i člana 46. tač. 3) i 5) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević