ODBIJAJU SE kao neosnovane žalbe zamenika javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i branioca okrivljenih AA i AA1, advokata AB i branioca okrivljenog AA1, advokata AB1 i presuda Višeg suda u Beogradu K.br.446/11 od 25.04.2013. godine se POTVRĐUJE.
| Sud: | Apelacioni sud u Beogradu | Datum: 01.01.0001 | Broj: Kž1 5283/13 |
| Abstrakt: | |||
REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Kž1 5283/13
Dana 07.11.2013. godine
B E O G R A D, Nemanjina 9
U IME NARODA
APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Nade Hadži-Perić, predsednika veća, sudija Dragoljuba Albijanića i Olivere Anđelković, članova veća, sa zapisničarem Jelenom Miljković-Gligorijević, sudijskim pomoćnikom, u krivičnom predmetu optuženih AA i AA1, zbog po jednog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ, rešavajući po žalbama zamenika javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i branioca obojice okrivljenih advokata AB i branioca okrivljenog AA1, advokata AB1, izjavljenim na presudu Višeg suda u Beogradu K.br. 446/11 od 25.04.2013. god. nakon održane javne sednice veća u smislu odredbe člana 447 ZKP, dana 07. novembra 2013. godine, jednoglasno je doneo
PRESUDU
ODBIJAJU SE kao neosnovane žalbe zamenika javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i branioca okrivljenih AA i AA1, advokata AB i branioca okrivljenog AA1, advokata AB1 i presuda Višeg suda u Beogradu K.br.446/11 od 25.04.2013. godine se POTVRĐUJE.
Obrazloženje
Presudom Višeg suda u Beogradu K.br.446/11 od 25.04.2013. godine, optuženi AA i AA1 su oglašeni krivima za po jedno krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ, za koje su okrivljeni primenom odgovarajućih zakonskih odredaba osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) meseci, u koje će im se uračunati vreme provedeno u pritvoru i to AA počev od 10.11.2008. godine do 02.04.2009. godine, a AA1 od 10.06.2004. do 04.10.2004. godine. Istom presudom, a na osnovu odredbe člana 196 stav 1 ZKP, okrivljeni AA1 je obavezan da sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara, a primenom odredbe člana 246 stav 7 ZKP, od optuženog AA1 je oduzeto 46,50 grama opojne droge heroin, 270,36 grama opojne droge hašiš i 33,00 grama paracetamola, a primenom odredbe člana 91 i 92 KZ, od optuženog AA1 je oduzeta i imovinska korist pribavljena izvršenjem dela u iznosu od 790 evra. Istom presudom primenom odredbe člana 354 tačka 3 ZKP, prema optuženom AA odbijena je optužba za izvršenje krivičnog dela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348 stav 1 KZ i primenom odredbe člana 87 KZ, prema istom optuženom izrečena je i mera bezbednosti oduzimanje pištolja marke ČZ model 45, kalibra 6,35 mm, fabričkog broja 0281 sa okvirom i 7 komada metaka kalibra 6,35 mm.
Na ovu presudu blagovremeno su izjavili žalbe:
-zamenik javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, kojom presudu pobija zbog odluke o krivičnoj sankciji iz člana 367 tačka 4 u vezi člana 371 stav 1 ZKP, sa predlogom da Apelacioni sud u Beogradu, preinači presudu Višeg suda u Beogradu K.br.446/11 od 26.04.2013. godine, tako što će okrivljenima AA i AA1 izreći kazne zatvora u dužem vremenskom trajanju,
-advokat AB, kao branilac okrivljenih AA i AA1, kojom presudu pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da Apelacioni sud kao drugostepeni, zakaže javnu sednicu veća i obavesti branioca o terminu održavanja sednice i da potom presudu preinači tako što će optužene osloboditi od optužbe ili da otvori pretres i na osnovu pretresa okrivljene oslobodi od optužbe,
-branilac okrivljenog AA1, advokat AB1, kojom presudu pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Krivičnog zakonika i odluke o krivičnoj sankciji, sa predlogom da Apelacioni sud u Beogradu održi javnu sednicu veća i o istoj obavesti branioca i da nakon toga uvaži ovu žalbu i preinači prvostepenu presudu tako što će okrivljenog AA1 osloboditi od optužbe,
Branilac okrivljenog AA1, advokat AB1 je uložio i odgovor na žalbu tužioca, kojim osporava žalbene navode i predlaže da se žalba tužioca odbije kao neosnovana.
U svom pismenom podnesku Ktž.br.4891/13 od 27.09.2013. godine, zamenik Apelacionog javnog tužioca u Beogradu je predložio da se uvaži žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu i presuda Višeg suda u Beogradu K.br.446/11 od 26.04.2013. godine, preinači tako što će okrivljeni AA i okrivljeni AA1 biti osuđeni na kazne zatvora u dužem trajanju a žalbe branioca okrivljenih advokata AB i branioca okrivljenog AA1, advokata AB1, odbiju kao neosnovane.
Apelacioni sud u Beogradu je u ovoj krivičnopravnoj stvari održao javnu sednicu veća u smislu odredbe člana 447 ZKP, u odsustvu uredno obaveštenog zamenika Apelacionog javnog tužioca u Beogradu, a u prisustvu branilaca okrivljenih, advokata AB i AB1, koji su u svojoj reči u svemu ostali pri navodima iznetim u žalbi, odnosno u odgovoru na žalbu, pa je nakon toga razmotrio spise predmeta zajedno sa pobijanom presudom i žalbom i predlogom Apelacionog javnog tužioca u Beogradu i presudu ispitao u okviru osnova, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u žalbi, shodno odredbi člana 451 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku, i našao:
Žalbe su neosnovane.
Naime, izrekom ožalbene presude optuženi AA i AA1 su oglašeni krivima da su dana 10.06.2004. godine u Beogradu, uračunljivi i svesni svojih dela, čije su izvršenje hteli i svesni da su njihova dela zabranjena, neovlašćeno radi dalje prodaje, držali supstance proglašene za opojnu drogu na taj način što su u podrumskim prostorijama kuće koju koristi AA, u ulici _, držali 2.001,94 grama hašiša u komadu, od čega je jedan komad odlomio AA1 kao uzorak i poneo ga sa sobom, kako bi pre prodaje ponudio hašiš na probu uživaocima, a u iznajmljenom stanu u ulici _ pakovali opojne droge u manje paketiće radi prodaje, pa je tako u podrumskim prostorijama u ulici _ prilikom pretresa pronađen i oduzet hašiš u komadu, težine 2.001,94 grama, u džepu AA1 pronađen i oduzet hašiš u komadu u količini od 1,22 grama i novac koji potiče od prodaje narkotika u iznosu od 790 evra, a u stanu u ulici _, pronađeno je i uz potvrdu od AA1 oduzeto 269,14 grama hašiša, upakovanog u više kesica pripremeljenih za dalju prodaju, a što se nalazilo u jednoj kesi, manja kesa sa 23,36 grama heroina u kamenu, 3 manje kese sa ukupno 23,14 grama heroina, jedna kesa sa 33 grama paracetamola i jedna kesa sa 15,17 grama laktoze, električni mikser i manja plastična kutija sa tragovima heroina, kao i makaze i veća količina kesa za zamrzivač, čime su izvršili po jedno krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ.
U obrazloženju presude, prvostepeni sud je dao jasne, pravilne, neprotivurečne i u svemu prihvatljive razloge, u pogledu ocene odbrane okrivljenih i svih izvedenih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilnom primenom zakona našao da se u radnjama optuženih stiču sva subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela za koje ih je ovom presudom oglasio krivima, te su kao neosnovani ocenjeni žalbeni navodi branilaca okrivljenih da je presuda zasnovana na bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka, iako se u žalbama precizno ne navodi koje su povrede u pitanju, kao i da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepravilno utvrđeno.
Najpre, žalbama branilaca se neosnovano ukazuje da je u ponovljenom postupku pretresno veće izmenilo činjenični zaključak i odluku o krivici za obojicu okrivljenih, koji je suprotan od onog koji je dat u presudi koja je ukinuta presudom Apelacionog suda i da se prilikom donošenja ožalbene presude prvostepeni sud povinovao odluci Apelacionog suda koji je, po stavu žalbe branioca AA i AA1, advokata AB, izašao van granica svoje nadležnosti u ispitivanju prvostepene presude, jer je prvostepeni sud shodno odredbi člana 394 stav 3 ZKP, bio dužan da izvede sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja, na koje je ukazao drugostepeni sud i tako je prilikom donošenja predmetne presude i postupio.
Naime, u svom rešenju Kž1 6224/10 od 24.03.2011. godine, Apelacioni sud je uvažavanjem žalbe javnog tužioca ukinuo presudu Okružnog suda u Beogradu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje ukazujući u rešenju da je presuda zasnovana, između ostalog i na povredi iz člana 368 stav 1 tačka 11 ZKP, jer je izreka presude bila protivurečna razlozima, odnosno, zato što su razlozi iz obrazloženja presude bili u znatnoj meri protivurečni, pri čemu je činjenično stanje bilo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, navodeći u obrazloženju rešenja, shodno odredbi člana 392 ZKP, razloge u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, ali ne dajući pri tome konačnu ocenu verodostojnosti iskaza svedoka ispitanih pred prvostepenim sudom, već izražavajući sumnju u ocenu koju je dao prvostepeni sud i upozoravajući prvostepeni sud na propuste koje je učinio pri ocenjivanju izvedenih dokaza, sa uputom da ponovo oceni iskaze svedoka i u kom pravcu da njihove iskaze ispituje.
U ponovo donetoj presudi prvostepeni sud je postupio po nalogu drugostepenog suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na stranici 22 – 25 obrazloženja presude, pravilno ocenio odbranu okrivljenih AA1 i AA, nelogičnom, protivurečnom i suprotnom iskazima svedoka SS i SS1 i činjenicama koje se utvrđuju iz materijalnih dokaza izvedenih u ovom postupku te sračunatom na izbegavanje krivice za preduzete radnje.
Naime, iskazi svedoka SS i SS1 su i po oceni Apelacionog suda verodostojni, jer oni su u svojim iskazima objasnili da su hašiš pronađen kod optuženog AA1, a kojeg su zaustavili kada je izlazio iz stana u ulici _, upoređivali sa drogom koja je pronađena u podrumskim prostorijama u ulici _, na kojoj je bio prijavljen optuženi AA, odnosno da je od jedne pločice hašiša bilo odlomljeno parče koje je odgovaralo komadu koji je pronađen u džepu kod optuženog AA1, a što se uviđa i sa fotografije F-2 iz fotodokumentacije Kt.br.100/428/2004, koja je u ovom postupku izvedena kao dokaz.
Iskazi ovih svedoka nisu dovedeni u pitanje ni nalazom veštaka po kojem je koncentracija THC u hašišu koji je oduzet od AA, odnosno iz podrumskih prostorija i koji iznosi 0,89 mg/ml, odnosno 3,56 %, a u delu koji je pronađen i oduzet od AA1, koncentracija 0,99 mg/ml, odnosno 3,96%, što predstavlja minimalne razlike koje su od veštaka objašnjene kao moguće, jer na jednom kraju iste table hašiša, procenat može biti manji, a na drugom veći.
Apelacioni sud je, pored ostalog, u prethodnom rešenju ukazao da je u ovom slučaju potrebno obaviti veštačenje predmetne droge u pravcu koji je naveden u rešenju, i potpuno i pravilno utvrditi verodostojnost iskaza svedoka SS i SS1, međutim, kako prvostepeni sud nije mogao postupiti po tom nalogu, i o tome je dao razloge u obrazloženju svoje nove presude, Apelacioni sud nalazi da se ocenom odbrane okrivljenih i izvedenih dokaza, kao i ocenom pre svega iskaza SS i SS1, pravilno utvrđuje da su oni izvršili po jedno krivično delo u vreme, u mestu i na način naveden u izreci presude, i to iz sledećih razloga.
Najpre, od optuženog AA1 je potvrdom o oduzimanju predmeta od 11.06.2004. godine oduzeto 46,50 grama supstance nalik na opojnu drogu heroin, 270,36 grama supstance nalik na opojnu drogu hašiš, 33 grama supstance nalik na paracetamol i 790 evra u različitim apoenima, a čitanjem zapisnika o pretresanju stana u ulici _ je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je u ovom stanu pronađena jedna PVC kesa u kojoj se nalazila čvrsta materija braon boje, za koju se pretpostavlja da je opojna droga hašiš u više grumenova i 17 paketića, 1 žuta PVC kesa u kojoj se nalazila čvrsta materija braon boje, za koju se pretpostavlja da je heroin, 3 PVC kese u kojima se nalazio prah svetlo-braon boje za koji se pretpostavlja da je opojna droga heroin, 1 PVC kesica u kojoj se nalazio prah svetlo-braon boje, za koji se pretpostavlja da je opojna droga heroin, jedna PVC kesa u kojoj se nalazio prah bele boje za koji se pretpostavlja da je opojna droga kokain, 1 električni mikser, jedna providna plastična kutija sa tragovima heroina i makaze, veća količina kesa za zamrzivač, ugovor o zakupu stana na ime SS2 i priznanica na isto ime, čime je pravilno utvrđeno da je u ovom stanu nađeno, a to je potvrđeno i sa fotografije F-6, da je na ormaru zatečena jedna kesica i u ormaru u kojem drugih stvari inače nema, zatečeno još kesica i makaze, PVC kesice prazne, mikser, pa je na iskazu svedoka SSi SS1, pravilno zasnovana odluka, odnosno pravilno je prvostepeni sud našao da se iskazima ovih svedoka može verovati u delu u kojem tvrde da im je stan prilikom pretresa izgledao kao klasičan „štek stan“, zbog čega i po oceni Apelacionog suda, odbrani optuženog AA1 u kojoj tvrdi da je zajedno sa svojim prijateljem SS2 iznajmio ovaj stan samo za švaleraciju i da nije znao da se u njemu nalazi droga, nije mogla biti poklonjena vera.
To iz razloga što je on upravo zatečen od policije na izlasku iz ovog stana, a čitanjem zapisnika o njegovom pretresu od 10.06.2004. godine je pravilno prvostepeni sud utvrdio da su kod njega pronađena u džepu od pantalona dva grumena braon boje za koje se pretpostavlja da je opojna droga hašiš i ključ od stana u ulici _ i 790 evra, pa je nelogično da drogu koja je bila na ormaru, niti drogu koja je bila u praznom ormaru zajedno sa ugovorom o zakupu koji je sklopljen sa vlasnicom stana SS3, i koji bi služio najverovatnije prilikom nekakve kontrole, on lično nije primetio prilikom odlaska u ovaj stan, gde je, kako kaže, odlazio sa svojom devojkom.
Nadalje po oceni Apelacionog suda, odbrana drugookrivljenog nije potvrđena ni iskazom svedoka SS4, sada pokojnog, čijem iskazu se takođe ne može verovati u delu da je drogu koja je pronađena u ovom stanu on doneo i da mu je služila za lične potrebe jer je ključ dobio od svedoka Ss2, da bi sa svojom devojkom dolazio povremeno, s obzirom da je nelogično da je ovaj svedok u ovom stanu od kojeg je ključ samo povremeno dobijao, ostavio toliku količinu droge različite vrste, podeljenu u više pakovanja, da pri tom u tom stanu drži i mikser i paracetamol i laktozu koji su služili kao razblaživači droge, a da inače svedoku SS2, koji to u svom iskazu potvrđuje, od kojeg je uzimao ključ u nekoliko navrata, ne ispriča da je drogu tamo ostavio znajući da je njeno držanje nedozvoljeno, a iskazuje takođe i da ne poznaje okrivljenog AA1, koji je imao drugi ključ od stana.
Pravilno prvostepeni sud zaključuje, a to je ocena i Apelacionog suda, da je iskaz ovog svedoka nelogičan i usmeren ka tome da drugookrivljeni izbegne krivičnopravnu odgovornost za radnje koje su mu stavljene na teret, jer je nelogično da on toliku drogu odnese u stan i pri tom to ne saopšti svedoku SS2, pri čemu svedok SS2 iskazuje da je on njemu davao ključ samo dva do tri puta uslužno, dakle da nisu imali dogovor da će on stan moći da koristi kao i on i drugookrivljeni, te s obzirom na okolnost da svoj iskaz ovaj svedok daje tek 22.09.2004. godine, dakle, tri meseca po kritičnom događaju, i u njemu tvrdi da je bio u lošem psihofizičkom stanju i da zbog toga nije mogao da se ranije prijavi policiji, a da tu okolnost nije ničim dokazao, njegov iskaz po oceni ovoga suda nije verodostojan. Osim toga, kod drugookrivljenog je kritičnom prilikom nađen i novac u stranoj valuti u različitim apoenima i svota koja nije mala, pa je i to okolnost koja po oceni Apelacionog suda govori u prilog činjenici da je pronađena droga služila za prodaju, a ne da je drogu koja je kod njega pronađena u džepu, nosio za svoje potrebe.
Nadalje, pravilno prvostepeni sud utvrđuje da je i prvookrivljeni AA, zajedno sa drugookrivljenim držao radi prodaje supstance proglašene za opojnu drogu, na način utvrđen izrekom presude i to u podrumskim prostorijama u ulici Debarskoj 33 na kojoj je tada bio prijavljen.
Kod utvrđenja ovih činjenica, pravilno prvostepeni sud nije poverovao odbrani optuženog, kao ni iskazima svedoka SS5, njegove majke, SS6, njegovog brata i SS7, njegovog oca i o tome daje pravilne razloge u obrazloženju presude na stranici 23, koje u svemu prihvata i Apelacioni sud, jer su i po nalaženju ovog suda svedoci SS i SS1 dali precizne iskaze u pogledu izvršenog pretresa, načina ulaska u podrumske prostorije u kojima je pronađena predmetna droga a koje činjenice su potvrđene i fotodokumentacijom, odnosno zapisnikom o operativno-tehničkom pregledu lica mesta.
Na osnovu iznetog, po stavu Apelacionog suda, činjenično stanje je u svemu pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primenjen zakon u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela u pitanju, kada je prvostepeni sud radnje optuženih kvalifikovao kao radnje izvršenja krivičnih dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1 KZ izvršenog sa direktnim umišljajem kao oblikom vinosti.
Apelacioni sud je presudu ispitao u delu odluke o krivičnoj sankciji u smislu žalbenih navoda tužioca koji traži strožije kažnjavanje ovde okrivljenih za učinjeno krivično delo, te branioca drugookrivljenog adv. AB1 koji predlaže blaže kažnjavanje kao i u smislu odredbe člana 451 stav 2 tačka 1 ZKP, s obzirom da se žalbom branioca okrivljenih adv. AB presuda pobija zbog činjeničnog stanja i zbog povrede krivičnog zakona, pa je našao da je prvostepeni sud pravilno cenio sve okolnosti propisane odredbom člana 54 KZ, za izbor krivične sankcije po vrsti i visini. Naime, pravilno je prvostepeni sud na strani optuženog AA kao olakšavajuću okolnost cenio činjenicu da se radi o relativno mladom čoveku koji se u međuvremenu oženio, a na strani okrivljenog AA1 takođe da se radi o relativno mladom čoveku koji se oženio i u međuvremenu postao otac dvoje maloletne dece i da nije osuđivano lice i ovako utvrđenim olakšavajućim okolnostima pravilno dao značaj naročito olakšavajućih okolnosti pri čemu kao jednu od takvih okolnosti ovaj sud posebno ceni i relativno dug protek vremena od izvršenja dela, te pravilnom primenom odredaba članova 56 i 57 KZ, ublažio kaznu koju je izrekao ovom presudom ispod zakonskog minimuma za predmetna krivična dela. Pri tom je prvostepeni sud pravilno našao da od otežavajućih okolnosti na strani optuženog AA stoji činjenica da je on osuđivan, ali je takođe u tom pravcu i cenio, odnosno imao u vidu protek vremena u odnosu od ranije osude, pa je ocenom olakšavajućih i otežavajuće okolnosti na strani AA, pravilno našao da se kaznom zatvora u trajanju od po 8 (osam) meseci, može očekivati postizanje svrhe izricanja krivičnih sankcija, odnosno da je ovako izrečena sankcija adekvatna težini izvršenog krivičnog dela, stepenu krivice ovde optuženih, kao i stepenu ugroženosti zaštićenog dobra, i sa takvom ocenom saglasan je i Apelacioni sud, kao drugostepeni. U ovako izrečene kazne zatvora, pravilnom primenom odredbe člana 63 KZ, prvostepeni sud je uračunao vreme koje su okrivljeni proveli u pritvoru, kako je to precizno navedeno u izreci presude prvostepenog suda i pravilnom primenom odredaba članova 246 stav 7 KZ, člana 91 i 92 KZ, te člana 87 KZ, doneo odluku o izrečenim merama bezbednosti, o čemu je takođe u obrazloženju presude dao pravilne, jasne i prihvatljive razloge, tako da je žalba tužioca kojom se traži strožije kažnjavanje ovde okrivljenih, uz isticanje da se radi o učestaloj pojavi izvršenja ovakvih krivičnih dela, ocenjena kao neosnovana.
Na osnovu svega iznetog, a primenom odredbe člana 457 ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zapisničar PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Jelena Miljković Gligorijević, s.r. Nada Hadži-Perić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

