| Osnov: | Zakon o parničnom postupku | ||
| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Srbija: Viši privredni sud | Datum: 25.02.2003 | Broj: Pž.8573/02- |
| Abstrakt: | |||
Postupanje u ovoj pravnoj stvari nakon presude od 14.03.2001. godine zasnovano je na tvrdnji tuženog da presudu nije primio, i da na povratnici o prijemu presude nije potpis punomoćnika tuženog. Tuženi je usled toga podneo najpre predlog za ukidanje klauzule izvršnosti te presude, a zatim i predlog za povraćaj u pređašnje stanje, kao i predlog za ponavljanje postupka.
Prvostepeni sud je, po ovim navodima i predlozima tuženog postupio u skladu sa zakonom, tako što je adekvatnim dokaznim sredstvom - veštačenjem preko veštaka grafologa utvrdio da je na spornoj povratnici o prijemu presude potpis upravo punomoćnika tuženog. Veštak je u tom pogledu bio izričit, i kako se radi o specifičnom pitanju u kome sud nesumnjivo ne raspolaže stručnim znanjem, takvo izričito mišljenje veštaka sud je pravilno prihvatio. Predlog tuženog za ukidanje klauzule izvršnosti i
4P
navode da punomoćnik tuženog nije potpisao prijem presude prvostepeni sud, dakle, nije ignorisao ni odbio bez razloga, već je preduzeo ono što je bilo moguće i potrebno u razumnim granicama utvrđivanja sporne činjenice. Sud nije bio dužan da, nakon takvog nalaza i mišljenja veštaka u nedogled utvrđuje spornu činjenicu autentičnosti potpisa, kroz nova veštačenja preko drugih veštaka. Ako se u krivičnom postupku, čije postojanje navodi punomoćnik tuženog, utvrdi da je veštak izvršio krivično delo, time će biti ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka, ali do tada je njegov nalaz i mišljenje odlučujući dokaz za spornu činjenicu. Stoga i Viši trgovinski sud u Beogradu prihvata zaključak prvostepenog suda da ukidanju klauzule izvršnosti prvostepene presude odL4.03.2001. godine nije bilo mesta, a neblagovremenost žalbe protiv presude je inače očigledna ako je već utvrđen datum prijema presude, tako da je žalba tuženog protiv rešenja od 2. 10.2002. godine neosnovana.
Neosnovana je i žalba protiv rešenja od 6. 12.2002. godine. Tim rešenjem su pravilno odbačeni predlog za povraćaj u pređašnje stanje i predlog za ponavljanje postupka, koji, razume se, nisu neosnovani, kako je pogrešno naveo prvostepeni sud u izreci rešenja, jer svako odbacivanje podrazumeva da se u meritum - osnovanost sud nije ni upuštao.
Predlog za povraćaj u pređašnje stanje je u konkretnom slučaju očigledno neadekvatno pravno sredstvo, jer se ni predlogom ne tvrdi da su razlozi (ali opravdani) za propuštanje roka za žalbu na strani tuženog, već se tvrdi da je sud povredio postupak u pogledu dostavljanja. Predlog za povraćaj u pređašnje stanje je uvek vezan za rok, koji u postupku u privrednim sporovima iznosi najduže 30 dana od dana propuštanja (čl. 500. tač. 1. u vezi sa čl. 118. st. 3. ZPP), tako da je predlog očigledno neblagovremen.
Predlog za ponavljanje postupka jeste, u konkretnom slučaju, adekvatno pravno sredstvo, ali se ono, prema odredbi čl. 422. st. 1. ZPP, ne može koristiti iz razloga nepravilnosti dostavljanja ako je taj razlog bio bez uspeha iznet u ranijem postupku (čl. 422. st. 1. ZPP). Pod ranijim postupkom podrazumeva se parnični postupak iz koga je predlog za ponavljanje i potekao, ali tim pre i postupak u kome je pravilnost dostavljanja bila jedino pitanje, kakav je postupak po predlogu za ukidanje klauzule izvršnosti. Kako je u tom postupku razlog nepravilnog dostavljanja iznet bez uspeha, jer je veštačenjem utvrđena pravilnost dostavljanja, onda se shodno odredbi čl. 422. st. 1. ZPP ne može po predlogu za ponavljanje postupka još jednom raspravljati o istoj stvari, tako da je reč o nedozvoljenom predlogu, iz kojih razloga je pravilno rešenje prvostepenog suda od 6. 12.2002. godine kojim su odbačeni i predlog za povraćaj u pređašnje stanje i predlog za ponavljanje postupka.