| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 15.12.2002 | Broj: Rev.6552/99 |
| Abstrakt: | |||
Prema utvrđenom činjeničnom stanju otac tuženih je 29.5.1985. godine prodao tužilji svoje pravo susvojine u obimu od 1/2 dela na poljoprivrednom zemljištu po ugovorenoj ceni o čemu su sačinili pismeni kupoprodajni ugovor koji su potpisali, ali potpise nisu overili kod suda, s tim što je ugovor u celini obostrano izvršen i tužilja se od tada nalazi u državini sporne nepokretnosti.
Prodavac je učinio pismenu ponudu organizaciji koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom koja je dopisom od 10.7.1985. godine izvestila prodavca da ne želi da se koristi pravom preče kupovine i da je saglasna da nepokretnost otuđi drugom licu.
Na osnovu ovih utvrđenih činjenica, i po oceni revizijskog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su u smislu čl. 4. stav 4. tada važećeg Zakona o prometu nepokretnosti priznali pravno dejstvo predmetnog ugovora o prenosu prava svojine na nepokretnosti, koji je zaključen u pismenoj formi, izvršen u celini saglasno volji ugovornih strana, a ovakvim ugovorom nije povređeno pravo preče kupovine niti drugi društveni interes.
Po mišljenju Vrhovnog suda Srbije posle 1.01.1992. godine kao dana od kada se primenjuje Zakon o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS", br. 76/91, 20/92, 76/92 i 20/93), može se konvalidirati pismeni ugovor o prometu nepokretnosti kome nedostaje propisana forma, iako nije plaćen porez na promet nepokretnosti, ukoliko su za konvalidaciju ispunjeni ostali uslovi propisani u članu 4. Zakona o prometu nepokretnosti, pa zbog toga nije od odlučnog značaja činjenica da je plaćen porez na promet nepokretnosti po navedenom ugovoru budući da su za konvalidaciju ovog ugovora ispunjeni ostali zakonom propisani uslovi.