Polazeći od pojma javne isprave kojom se smatra ona pismena isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala samoupravna organizacija ili zajednica u vršenju javnog ovlašćenja odnosno u poslovima koje vrši na osnovu javnog ovlašćenja koje joj je provereno zakonom ili odlukom društveno-političke zajednice zasnovanoj na zakonu, očigledno je da se ove isprave, čiji je izdavač putnička agencija odnosno njena organizaciona jedinica koja obavlja poslove vezane za promet putem kartica American Edžpressa, ne mogu smatrati javnim ispravama.
Ove isprave se ne mogu smatrati ni menicom ili čekom, iako se koriste kod bezgotovinskog plaćanja, i, bar u pogledu namene, imaju određene sličnosti sa ovim hartijama od vrednosti.
Jer, s obzirom na načelo formalnosti koje podrazumeva da hartije od vrednosti, posebno kada su u pitanju menice i ček, moraju sadržavati sve sastojke koji su zakonom propisani kao obavezni, te da se sve izjave koje su s njima u vezi daju u strogo propisanoj formi, ne može biti sporno da se isprave o kojima je ovde reč ne mogu smatrati ni menicom ni čekom.
Najzad, ne može biti sporno da se ove isprave ne mogu smatrati ni nekom drugom ispravom u smislu stava 3. člana 233. KZS (testament, javna ili službena knjiga ili druga knjiga koja se mora voditi na osnovu zakona).
Prema tome, falsifikovanje potpisa na kartici American Edžpressa odnosno pismenu koje se sačinjava prilikom njenog korišćenja, izvršeno od strane korisnika kartice, sadrži sva obeležja krivičnog dela falsifikovanja isprave iz člana 233. stav 1. KZS, a ne, kako u ovom slučaju prvostepeni sud pogrešno zaključuje, stava 3. iste zakonske odredbe.