Kao daljnja relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka navodi se u žalbi odbijanje predsednika veća prvostepenog suda da se magnetofonska traka na kojoj se zvučno snimao tok glavne rasprave priloži spisima toga krivičnog predmeta i obrani dopusti "transkript" te trake.
Naime, kako sledi iz zapisnika o glavnoj raspravi, prvostepeni je sud odbio predlog da ta snimka bude sastavni deo zapisnika o glavnoj raspravi, navodeći da je odobreno magnetofonsko snimanje sasvim drugog karaktera od onog snimanja koji ima u vidu 308. ZKP, tj. da nije u pitanju snimanje koje se službeno vrši kao pomoćno sredstvo uz zapisnik i koje, prema tome, podleže posebnom režimu predviđenom u 87. ZKP, već neslužbeno snimanje što ga za svoje dokumentacijske potrebe vrši RTV Zagreb.
Uzevši u obzir napred izloženo, prvostepeni je sud ispravno postupio kad je odbio navedeni predlog obrane.
Navedeno magnetofonsko snimanje, odnosno traka kao zvučni zapis, ni u celini niti delimično ne može biti dokaz u krivičnom postupku, budući da ono nije dopuna, odnosno sastavni deo zapisnika o glavnoj raspravi.
Samim time, i odbijanje predloga obrane, da se takvom tonskom snimku naknadno daje službeni karakter ne predstavlja povredu prava obrane.