Presudom Vrhovnog suda okrivljeni je zbog krivičnog dela teškog dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 201. stav 2. u vezi člana 195. stav 1. KZ RS, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine.
Osuđeni ističe u svom zahtevu da prvostepeni i drugostepeni sud nije u potpunosti cenio okolnost, odlučujući o kazni, da je težak invalid, da se posle donošenja presude njegovo zdravstveno stanje još više pogoršalo u smislu povećanja krvnog pritiska, hroničnog bronhitisa, uvećane prostate, kile u levoj preponi veličine glave odojčeta i da mu je potrebna nega i strogo mirovanje kao i da mu je supruga teško bolesna od karcinoma i da samo on o njoj brine.
Kao dokaz navoda iz zahteva priložen je izveštaj lekara specijaliste od 05.04.1999. godine, otpusna lista sa epikrizom na ime majke, lekarski nalaz privatne lekarske ordinacije od 05.04.1999. godine, izjava građana od 08.04.1999. godine.
Vrhovni sud nalazi da okolnost za lične prilike osuđenog-znatno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja i porodične prilike-staranje o teško oboleloj supruzi, predstavljaju okolnosti koje su takve prirode i značaja da su podobne da predstavljaju osnov za vanredno ublažavanje kazne osuđenom, imajući u vidu težinu i društvenu opasnost učinjenog krivičnog dela i osuđenog kao učinioca.
S obzirom na navedene okolnosti, Vrhovni sud je preinačio pravnosnažnu presudu samo u pogledu odluke o kazni, tako što je osuđenog, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 201. stav 2. u vezi člana 195. stav 1. KZ RS osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.