| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni kasacioni sud | Datum: 31.03.2016 | Broj: Prev 219/2015 |
| Abstrakt: | |||
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 219/2015
31.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudije Branka Stanića, kao predsednika veća, sudije Branislave Apostolović i sudije Zvezdane Lutovac, kao članova veća, u pravnoj stvari tužilaca: 1) Stečajna masa K.t.i. d.d. u stečaju iz K., ul. ... br. ..., R.H., koju zastupa punomoćnik M.R., advokat iz B.; 2) H. A.D. O. u restrukturiranju, ul. ... ..., koju zastupa punomoćnik Z.R., advokat iz N.S., protiv tuženih: 1) C. D.O.O. B. u stečaju, ul. ... br. ... ..., koga zastupa punomoćnik A.K., advokat iz B., 2) N.b. A.D. iz B., ul. ... br. ..., koju zastupa punomoćnik B.G., advokat iz B., radi utvrđenja, vrednost predmeta spora 39.420.890,24 dinara, odlučujući o revizijama prvotužioca i drugotuženog, koje su izjavljene protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 7956/14 od 09.04.2015. godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 31.03.2016. godine sledeću
ODBIJAJU SE kao neosnovane revizije prvotužioca Stečajna masa K.t.i. d.d. u stečaju iz K. i drugotužene N.B. A.D. B. iz B., izjavljene protiv stava I i II izreke presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 7956/14 od 09.04.2015. godine.
ODBIJA SE zahtev drugotužene N.B. A.D. iz B. za naknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovan.
Presudom Privrednog suda u Beogradu P br.1577/14 od 28.08.2014. godine u stavu 1. izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o revolving kreditu sa valutnom klauzulom broj KR ... koji je zaključen 27.04.2012. godine između prvo i drugotuženog. Stavom 2. izreke utvrđeno je da je ništava založna izjava prvotuženog Ov. br. I 14470/2012 overena 30.04.2012. godine pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici. Stavom 3. izreke odbačena je tužba u delu kojim je traženo da sud naloži RGZ SKN Inđija da u G listu za parcelu ... KO B. upisane u LN broj ... KO B., izvrši brisanje izvršne vansudske hipoteke upisane po osnovu založne izjave Ov. I br. 14470/2012 overene 30.04.2012. godine. Stavom 4. izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da ne postoji potraživanje drugotuženog N.B. A.D. iz B. prema prvotuženom C. D.O. iz B. u stečaju za iznos od 25.000.000,00 dinara. Stavom 5. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje drugotuženog N.B. A.D. iz B. prema prvotuženom C. D.O. u B. u stečaju za iznos od 2.818.329,31 dinar, a stavom 6. izreke je utvrđeno da je ništav ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj KR ... od 05.08.2008. godine zaključen između prvotuženog C. D.O. B. u stečaju i N.B. A.D. iz B., sa aneksom I istog ugovora od 05.08.2009. godine. Stavom 7. izreke utvrđeno je da ništava založna izjava prvotuženog Ov I broj 33157/2009 overena 05.08.2009. godine pred Opštinskim sudom u Novom Sadu, a stavom 8. izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da ne postoji potraživanje drugotužene N.B. A.D. iz B. prema prvotuženom C. D.O. iz B. u stečaju za iznos od 7.045.704,32 dinara. Stavom 9. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje drugotuženog N.B A.D. iz B. prema prvotuženom C. D.O. B. u stečaju za iznos od 3.615.238,10 dinara, a stavom 10. odbačena je tužba u delu u kojem je traženo da se naloži RGZ SKN Inđija da u G list za parcelu broj ... KO B. upisanu u LN br. ... KO B. izvrši brisanje izvršne vansudske hipoteke upisane po osnovu založne izjave Ov I br. 33157/2009 overene 05.08.2009. godine. Stavom 11. izreke utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu poslovnog prostora od 24.06.2006. godine sa pripadajućim aneksima i ugovor o otvaranju i vođenju računa zaključen 04.12.2012. godine između tuženih C. D.O. B. u stečaju i N.B. A.D. iz B. i stavom 12. odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da ne postoji potraživanje drugotužene N.B. A.D. iz B. prema prvotuženom C. D.O. B. u stečaju za iznos od 941.618,82 dinara. Stavom 13. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Privrednog apelacionog suda Pž br. 7956/14 od 09.04.2015. godine u stavu 1. izreke, odbijena je žalba prvotužioca kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Beogradu P br. 1577/14 od 28.08.2014. godine u stavu 4, 8. i 12. izreke. Stavom 2. izreke drugostepene presude, odbijena je žalba drugotužene kao neosnovana i potvrđena presuda Privrednog suda u Beogradu P br. 1577/14 od 28.08.2014. godine u stavu 1, 2, 6, 7. i 11. izreke. Stavom 3. izreke, ukinuta je presuda Privrednog suda u Beogradu P br. 1577/14 od 28.08.2014. godine u stavu 5, 9. i 13. i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom 4. izreke, odbačena je žalba drugotuženog izjavljena protiv presude Privrednog suda u Beogradu P br. 1577/14 od 28.08.2014. godine u stavovima IV, VIII i XII izreke. Stavom 5. izreke, odbijen je zahtev tuženog drugog reda, za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 7956/14 od 09.04.2015. godine, prvotužilac Stečajna masa K.t.i. d.d. u stečaju iz K. je blagovremeno izjavio reviziju u odnosu na stav 1. izreke. Revizija je izjavljena iz svih razloga predviđenih zakonom a naročito zbog pogrešne primene maerijalnog prava.
Protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 7956/14 od 09.04.2015. godine, reviziju je izjavio i drugotuženi N.B. A.D. iz B. i to u odnosu na stav 2. izreke, zbog pogrešne primene materijalnog prava i svih drugih zakonskih razloga.
Drugotuženi je odgovorio na reviziju prvotužioca i predložio Vrhovnom kasacionom sudu da istu odbije kao neosnovanu. Troškove za odgovor na reviziju je tražio i opredelio.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u skladu sa odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/2014) i utvrdio da su revizije prvotužioca i drugotužene, neosnovane.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti a u revizijama se ne navodi koje su to druge bitne povrede postupka učinjene, koje bi bile od uticaja na pravilnost pobijane presude.
Predmet spora je utvrđenje ništavosti ugovora o kreditu, založnih izjava, ugovora o zakupu poslovnih prostorija i ugovora o otvaranju i vođenju računa kod banke, te utvrđenje da prijavljeno potraživanje drugotuženog u postupku stečaja nad prvotuženom ne postoji i to usled činjenica da drugotuženi nije imao odobrenje upravnog odbora za zaključenje predmetnih pravnih poslova sa prvotuženom, kao i činjenice da je prilikom zaključenja ugovora o revolving kreditu KR ... nad prvotuženim vođen postupak likvidacije.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u stečajnom postupku nad prvotuženim od strane tužilaca kao stečajnih poverilaca, osporeno je potraživanje drugotuženog. Potraživanje koje je drugotuženi u postupku stečaja nad prvotuženim prijavio a tužioci osporili, sastoji se od iznosa 27.818.329,31 dinara po osnovu ugovora o revolving kreditu KR ... od 27.04.2012. godine, koji je obezbeđen hipotekom upisanom na osnovu založne izjave Ov I br. 14470/2012 overene 30.04.2012. godine pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici; iznosa od 10.660.942,42 dinara po osnovu ugovora o revolving kreditu KR ... i pripadajućeg aneksa, a koje je obezbeđeno hipotekom upisanom na osnovu založne izjave Ov I br. 33157/2009, overene 05.08.2009. godine i iznosa od 941.618,82 dinara po osnovu ugovora o zakupu poslovnih prostorija sa pripadajućim aneksima i ugovora o otvaranju i vođenju računa kod banke broj 2002/10 od 04.12.2002. godine. Drugotuženi je osnivač prvotuženog sa udelom od 84,68 % udela. U toku prvostepenog postupka je utvrđeno da je u trenutku zaključenja spornog ugovora o revolving kreditu KR ... od 27.04.2012. godine i davanja založne izjave Ov I br. 14470/2012 overene 30.04.2012. godine pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici, nad prvotuženim vođen postupak likvidacije, kao i da od strane upravnog odbora drugotuženog nije postojala saglasnost za preduzimanje pravnih poslova sa prvotuženim, a čije se utvrđenje ništavosti traži.
Nižestepeni sudovi su zaključili da ugovori o revolving kreditu sa valutnom klauzulom Kr ... od 27.04.2012. godine i ugovor o kratkoročnom kreditu KR ... od 05.08.2008. godine i aneks istog ugovora od 05.08.2009. godine, zatim ugovor o zakupu sa pripadajućim aneksima i ugovor o otvaranju i vođenju računa, su ništavi sa razloga što su utvrdili da je drugotuženi osnivač prvotuženog sa udelom od 84,68%, tako da je prvotuženi saglasno članu 2. Zakona o bankama, povezano lice sa bankom. Drugotužena banka, prema odredbi člana 38 Zakona o bankama, premetne pravne poslove sa povezanim licem je mogla zaključivati nakon dobijanja pismenog odobrenja upravnog odbora banke. Drugotužena nije imala pismeno odobrenje ovog organa za zaključenje predmetnih ugovora a nedostatak odobrenja nadležnog organa, povlači po članu 40 Zakona o bankama ništavost pravnih poslova, zbog čega je u tom delu usvojen tužbeni zahtev.
Nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev tužilaca u delu kojim su tražili da se utvrdi da ne postoji potraživanje drugotuženog prema prvotuženom u iznosu od 25.000.000,00 dinara, proisteklo iz ugovora o revolving kreditu i potraživanje u iznosu od 7.045.704,32 dinara, koje potraživanje potiče iz ugovora o kratkoročnom kreditu sa obrazloženjem da bez obzira što je utvrđena ništavost ova dva ugovora, posledice ništavosti su propisane u članu 104. Zakona o obligacionim odnosima, tako da je svaka strana dužna da vrati sve što je primila po osnovu takvog ugovora. Iz istih razloga nižestepeni sudovi su i odbili tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se utvrdi da ne postoji potraživanje drugotuženog prema prvotuženom u iznosu od 941.618,82 dinara, a potiče po osnovu neplaćenih zakupnina iz ugovora o zakupu, pripadajućih troškova zakupa i na ime naknade po osnovu ugovora o otvaranju i vođenju računa za koje ugovore je takođe utvrđeno da su ništavi.
Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o bankama i Zakona o stečaju, kada je doneo pobijanu presudu.
Navodi iz revizije prvotužioca i revizije drugotuženog se ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Revident – prvotužilac smatra da drugotuženi svoje potraživanje nije prijavio kao stečajni poverilac, već kao razlučni poverilac, te pošto je sud oglasio ništavim pravne poslove na kojima se temeljilo razlučno potraživanje stečajnog dužnika, trebalo je da se utvrdi da predmetna potraživanja ne postoje.
Međutim, ovi navodi revizije su neosnovani sa razloga što potraživanje drugotuženog prema prvotuženom, postoji bez obzira na eventualno nepostojanje založnog prava kojim su predmetna potraživanja obezbeđena i to kako u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima tako i u skladu sa Zakonom o stečaju. Drugotuženi je prijavio obezbeđeno novčano potraživanje sa pravom odvojenog namirenja. Prijava potraživanja razlučnog poverioca se uvek mora tretirati kao prijava obezbeđenog novčanog potraživanja. Ako nisu ispunjeni uslovi da se potraživanje prizna kao razlučno, ne postoje zakonske smetnje da se isto novčano potraživanje prizna kao stečajno neobezbeđeno potraživanje, obzirom da je blagovremeno prijavljeno, pa su stoga neosnovani navodi iz revizije da potraživanje dugotuženog ne postoji i da je pogrešno primenjeno materijalno pravo kada je u tom delu odbijen zahtev revidenta – prvotužioca.
Drugotuženi u reviziji ističe da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primeni Zakona o bankama i smatra da su nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da prvotuženi C. D.O.O. B. pripada krugu lica povezanih sa bankom u smislu člana 2. stav 25. Zakona o bankama i da je za zaključenje predmetnih ugovora, aneksa i založnih izjava bila potrebna saglasnost upravnog odbora banke.
Ovi navodi revizije su neosnovani. Drugotuženi je osnivač prvotuženog sa udelom od 84,68 % (što je nesporno) te je prema odredbi člana 2. stav 24. Zakona o bankama sa prvotuženim povezano lice. Odredbom člana 38. ovog zakona, propisano je u stavu 1. da pravni poslovi banke sa povezanim licem obuhvataju poslove koje banka zaključi sa ovim licem i licem koje je povezano s povezanim licem te banke. Stavom 2 ovog člana je propisano da banka pravni posao s povezanim licem može zaključiti nakon dobijanja pismenog odobrenja upravnog odbora. U stavu 3 ovog člana su navedeni slučajevi kad ovo odobrenje nije obavezno.
Pravni poslovi-ugovori koje je drugotužena zaključila sa prvotuženim, koji su predmet ništavosti, ne predstavljaju poslove za koje u smislu stava 3 člana 38. Zakona o bankama odobrenje upravnog odbora nije obavezno, već je upravo za ove pravne poslove-ugovore, da bi se mogli zaključiti i proizvoditi pravno dejstvo, trebalo pribaviti pismeno odobrenje upravnog odbora banke, kako to zakon propisuje. Odredbom člana 40. Zakona o bankama je propisano da su svi pravni poslovi koje banka zaključi suprotno uslovima propisanim u članu 37. do 39. ovog zakona ništavi.
Imajući u vidu sadržinu navedenih odredbi Zakona o bankama i utvrđeno činjenično stanje, prvilno je drugostepeni sud, doneo odluku sadržanu u stavu 2. izreke pobijane presude, kada je utvrdio ništavost ugovora o kreditu, založnih izjava, ugovora o zakupu poslovnih prostorija i ugovora o otvaranju i vođenju računa kod banke, jer za zaključenje navednih ugovora drugotužena banka nije imala odobrenje nadležnog organa, što je uslov za punovažnost ovih pravnih poslova.
Prema izloženom, neosnovani su navodi iz revizija da je drugostepeni sud pobijanu odluku doneo pogrešnom primenom materijalnog prava, te je Vrhovni kasacioni sud, na osnovu procesnih ovlašćenja iz člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu 1. izreke presude.
Rešavajući o zahtevu drugotuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, Vrhovni kasacioni sud nalazi da odgovor na reviziju nije bio nužan u ovoj pravnoj stvari, pa samim tim ni troškovi koji su nastali povodom sastava odgovora, ne predstavljaju nužne troškove koji bi se u skladu sa odredbom člana 165. Zakona o parničnom postupku, dosudili na teret tužilaca. Sa tih razloga je odlučeno kao u stavu 2. izreke presude.
Predsednik veća-sudija
Branko Stanić, s.r.