Vrsta: | Sudska praksa | ||
Sud: | Datum: 23.12.1998 | Broj: Pž.7459/98 | |
Abstrakt: |
Ako je špediter platio carinu ima pravo da se za istu re Grsira od vlasnika robe.Zastarelst potraživanja špeditera za naplatu ovog iznosa od vlasnika robe, računa se od dana kada je špediter ovu obavezu prema carini izmirio, jer je tek tada stekao pravo da zahteva naplatu ovog potraživanja.Neosnovano se u žalbi ističe da sud nije na pouzdan način utvrdio činjenicu ko je vlasnik robe. Ovo stoga što se iz spisa spora utvrđuje a posebno iz izveštaja carinarnice i dokaza uz ovaj izveštaj da je vlasnik robe "G" iz B. Kod ovakvog stanja stvari iz čl. 21. Carinskog Zakona, carinski obveznik je primalac robe odnosno vlasnik robe ili lice koje on ovlasti.Prema tome, kako je tuženi vlasnik robe koja se činjenica utvrđuje iz gore navedenih dokaza pravilan je zaključak suda kada je obavezao tuženog da isplati tužiocu iznos koji je ovaj platio na ime carinjenja.Isto tako je neosnovan prigovor tuženog da je tužiočevo potraživanje zastarelo s obzirom da je uvoz robe izvršen u 1992. godini jer je u toku prvostepenog postupka utvrđeno da je tužilac obaveze prema carini izmirio u 1997. godini tako da je tek od tada stekao pravo da zahteva naplatu svog potraživanja.Kako je tužilac poslovao bez naloga i postupao u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtevale ima pravo da zahteva od onoga čiji je posao vršio da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke u konkretnom slučaju da tužiocu isplati carinu koju je tužilac u ime tuženog isplatio.