SIRIUS
Sudska praksa
https://sirius.rs

Nedostatak pasivne legitimacije predstavlja materijalno pravni prigovor koji utiče na osnovanost tužbenog zahteva, a ne na stranačku sposobnost u kom slučaju bi se tužba odbacila. Takođe nema uslova ni za odbačaj po člana 109. ZPP jer tužba nije neuredna, a označeni tuženi postoji, ali on nije dužnik utužene obaveze.

Vrsta: Sudska praksa
Sud: Srbija: Viši privredni sud   Datum: 05.10.2003 Broj: Pž.827/03
Abstrakt:

Iz stanja u spisima proizlazi da je tužilac u ponovnom postupku ostao pri tužbenom zahtevu koji je preinačio tako što je tražio obavezivanje tuženog da mu plati iznos od 3.921.363, 63 dinara sa kamatom od 1. 10. 2002. godine do isplate.
Tužilac je osporavao tvrđenje tuženog da nije pasivno legitimisan kako je označeno u tužbi jer je tužilac pasivnu legitimaciju označio na osnovu izveštaja NBJ ZOP iz P. iz kojih se vidi da za račun vojnih pošti i drugih korisnika električne energije, račune za utrošenu električnu energiju plaća računovodstveni centar Saveznog ministarstva odbrane.
Tuženi je osporavao tužbeni zahtev tužioca ističući da tužilac nije postupio po primedbama Višeg trgovinskog suda iz rešenja Pž. br. 3650/2002 od 25. 7. 2002. godine i da i dalje kao pasivno legitimisanog označava vojno računovodstveni centar u B, koji nije pasivno legitimisan jer nije dužnik obaveze, budući da se ni jedno potraživanje ne odnosi na njega.
Osporavao je osnov tužbenog zahteva kao i preinačeni tužbeni zahtev.
Prvostepeni sud je odbacio tužbu tužioca nalazeći da je kao tuženi u ovom sporu označen Država SRJ Savezno ministarstvo odbrane odnosno njen organ Vojno računovodstveni centar u B. a da je u predlogu za izvršenje odnosno u tužbi navedeno da utuženo potraživanje na ime naknade za isporučenu električnu energiju nije platila Vojna pošta 9650 P, Generalštab Vojske Jugoslavije-Komanda Vojne oblasti, Vojna jedinica inženjering M. i V. P. 3990 K.
Po nalaženju prvostepenog suda utuženo potraživanje se ne odnosi na tuženog onako kako je on označen odnosno na vojno računovodstveni centar u B. kao organ države SRJ. Prvostepeni sud je naložio tužiocu da precizira naziv tuženog prema primedbama Višeg trgovinskog suda u B. koje su ukazane u rešenju Pž. 3650/02 od 25. 7. 2002. godine.
Tužilac nije postupio po ovom nalogu već je i dalje kao tuženog označavao Državu SRJ SMO-Računovodstveni centar B. Prvostepeni sud je u smislu člana 109. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu, jer tuženi kako je označen nije pasivno legitimisan i nije dužnik obaveze.
Međutim, žalbom tužioca dovedena je u sumnju pravilnost pobijanog prvostepenog rešenja.
Iz stanja u spisima proizlazi da je kao tuženi u ovom sporu označena Država SRJ odnosno njen organ Vojno računovodstveni centar B. Iz priloga koji su priloženi uz tužbu može utvrditi da utuženo potraživanje na ime naknade za isporučenu električnu energiju nisu platili Vojna pošta P. 9650, Generalštab VJ, Komanda VO, VJ I. M. i VP 3990 K. Iz navedenog proizlazi da se utuženo potraživanje ne odnosi na tuženog onako kako je označen u tužbi i da je prigovor pasivne legitimacije osnovan.
Međutim, nedostatak pasivne legitimacije predstavlja materijalno pravni prigovor koji utiče na osnovanost tužbenog zahteva, a ne na stranačku sposobnost u kom slučaju bi se tužba odbacila.
Takođe nema uslova ni za odbačaj po članu 109. ZPP jer tužba nije neuredna, a označeni tuženi postoji, ali on nije dužnik utužene obaveze.
Zbog toga je pobijano rešenje nejasno i ne može se sa sigurnošću ispitati odnosno obuhvaćeno je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. tačka 14. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je samo delimično postupio po nalogu Višeg trgovinskog suda iz rešenja Pž. br. 3650/2002 od 25. 7. 2002. godine i osim Države SRJ označio i SMO tako da prvostepeni sud nije mogao odbaciti tužbu.
Vojna pošta koja je dužnik obaveze nema svojstvo pravnog lica jer je u okviru SMO, tako da je Država SRJ SMO bila dužnik obaveze za Vojnu poštu.
U međuvremenu je donošenjem Ustavnog zakona nastupila reorganizacija države i vojske.
Stoga je potrebno da tužilac ponovo precizira naziv tuženog.
U ponovljenom postupku prvostepeni sud će postupiti u skladu sa članom 377. stav 1. Zakona o parničnom postupku pa će izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koje ukazuje drugostepeni sud u ovom rešenju.
Prvostepeni sud će ukazati tužiocu da precizira i navede tačan naziv tuženog jer je donošenjem Ustavnog zakona nastupila reorganizacija države i vojske. 12. Pasivna legitimacija.
Odbacivanje tužbe (član 109. Zakona o parničnom postupku)