Nepostupanje organa koji vodi postupak eksproprijacije po članu 32. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, zbog čega vlasnik nepokretnosti zahtev u smislu člana 10. istog zakona istakne tek u žalbi, predstavlja bitnu povredu odredaba postupka zbog koje se ima poništiti prvostepeno rešenje o eksproprijaciji.
Prema odredbama člana 32. stav 1. Zakona o eksproprijaciji u slučaju iz člana 10. ovog zakona, organ koji vodi postupak eksproprijacije, dužan je da pouči sopstvenika, da može da podnese zahtev za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti i da to unese u zapisnik.
To u konkretnom slučaju znači da je prilikom prvog saslušanja vlasnika zemljišta, povodom podnetog predloga za eksproprijaciju, nadležni prvostepeni organ bio dužan da pouči vlasnike zemljišta da mogu podneti zahtev za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti i da to upozorenje, odnosno pouku unese u zapisnik.
Iz spisa se vidi da u konkretnom slučaju prvostepeni organ nije postupio u smislu navedene odredbe, niti je to učinio nakon žalbe koju su vlasnici zemljišta izjavili na prvostepeno rešenje, u kojoj su istakli zahtev u smislu člana 10. Zakona o eksproprijaciji.
Stoga Vrhovni sud nalazi da nepostupanje organa koji vodi postupak eksproprijacije u smislu člana 32. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, zbog čega vlasnik zemljišta zahtev u smislu člana 10. istog zakona istakne u žalbi, predstavlja bitnu povredu postupka zbog čega se ima poništiti prvostepeno rešenje o eksproprijaciji, kako je to pravilno zaključio i tuženi organ i naložio prvostepenom organu postupanje u skladu sa citiranom odredbom zakona.