Osnov: | Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa | ||
Vrsta: | Sudska praksa | ||
Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 22.08.1997 | Broj: Rev.381/97 |
Abstrakt: |
Tužilac V. je suvlasnik na spornoj zgradi sa 1/4 dela. ostali suvlasnici, sa istim udelima su: N.B.Ž.B. i D.J. U zgradi su, uz saglasnost svih suvlasnika, živeli samo SAGLASNOST. i njegova supruga R. Pošto je 1994. godine, Ž. umro, u zgradi je ostala samo R. Ona je, međutim, 1995. godine, bez odobrenja suvlasnika izdala celu zgradu u zakup tuženom G.
Time je, kao naslednik jednog od suvlasnika, preduzela pravni posao van okvira redovnog upravljanja zgradom, a pošto se on, po kongentnoj odredbi člana 15. stav 4. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, ne može preduzeti bez saglasnosti svih suvlasnika, ugovor o zakupu je ništav, pa, u smislu člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ne proizvodi pravno dejstvo.
Zato tuženi i koristi spornu zgradu bez pravnog osnova i iz nje se mora iseliti da bi je predao tužiocu u državinu.
To što ima i drugih suvlasnika, ne utiče na njegovu stvarnu legitimaciju.
Nižestepeni sudovi su pravilno ukazali na član 43. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima koji određuju da suvlasnik ima pravo na tužbu za zaštitu svojine na celoj stvari.
Stoga tužilac i bez ostalih suvlasnika može zaštititi svojinu na celoj zgradi.
On to i čini zahtevom za iseljenje tuženog iz zgrade i njenu predaju u državinu. 0 ....
Tužilja jeste naslednik svog muža, zato ona može naslediti samo njegov deo (četvrtinu), ali time ne stiče pravo da u zakup izdaje čitavu zgradu.
Deskriptori: | ZOSPO015 Suvlasništvo; upravljanje stvarju; Suvlasnik; Zajednička stvar ZOSPO043 PRAVO SUVLASNIKA NA TUŽBU |