| Osnov: | Zakon o obligacionim odnosima | ||
| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Savezni sud | Datum: 06.12.2002 | Broj: PsG.0/89 |
| Abstrakt: | |||
Naše pravo usvaja načelo neformalnosti ugovora, a odstupanje može propisati samo zakon (član 67. stav 1. ZOO). Saopštenje povjerioca iz člana 273. stav 5. ZOO po naučnoj klasifikaciji spada u obavještajne radnje (notifikacije) koje karakteriše izjava volje, a za ovu izjavu vaze pravila koja se primjenjuju kod pravnih poslova.
Budući da Zakon o obligacionim odnosima za to saopštenje ne propisuje formu, proizilazi da se može pravovaljano izjaviti i neformalno.
Saopštenje povjerioca o zadržavanju prava na ugovornu kaznu se ne smije miješati sa odredbama ugovora o toj kazni.
Ugovorna odredba je izvor subjektivnog prava povjerioca da mu dužnik plati određeni novčani iznos ili pribavi neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (član 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a saopštenje pretpostavka za njegovu realizaciju.
Zato se iz zakonske odredbe da ugovorom kazna "mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi" (član 271. stav 2. ZOO), ne proizilazi zaključak da se u istoj formi mora dati i saopštenje povjerioca o zadržavanju prava na ugovornu kaznu.
Upravo zbog raznorodnosti "saopštenja" i klauzule o ugovornoj kazni nije moguća ni analogna primjena pravila o formi te klauzule.
Pretpostavka za analogiju, uostalom, je da postoji pravna praznina.
Ovde, međutim, ne postoji pravna praznina.
Zakonodavac koji je unutar istog instituta "vezao" formu ugovorne kazne za formu ugovora zbog njene akcesornosti (član 272. stav 2. ZOO), nije to učinio u članu (273. stav 5.) - u pogledu "saopštenja".
Pravna sigurnost, naime, se postiže i neformalnim saopštenjem o zadržavanju prava na ugovornu kaznu, da bi se postigla izvjesnost dovoljno je da "saopštenje" bude izričito i određeno.
Budući da saopštenje ne kreira subjektivno pravo koje već postoji, već je samo pretpostavka za njegovu realizaciju, a ta pretpostavka je nužan uslov da bi dužnik bio svjestan da će ga pogoditi ova sankcija, nije bilo potrebno da se za "saopštenje" propise ista forma kao i za ugovornu kaznu.
Princip neformalnosti "saopštenja" važi i u slučaju kad se jedna ili obje ugovorne strane društvena pravna lica, jer posebne odredbe o formi samoupravnog sporazuma, odnosno ugovora o raspolaganju društvenim sredstvima iz člana 204. Zakona o udruženom radu se ne mogu analogno primjeniti zbog toga što "saopštenje" nema karakter akta raspolaganja.
Prema tome ZOO ne propisuje formu za saopštenje o zadržavanju prava na ugovornu kaznu, pa se to saopštenje može dati i usmeno, osim u slučaju kad su se ugovorne strane sporazumjele da posebna forma bude uslov punovažnosti saopštenja ( član 69. stav 1. ZOO)."
Načelan stav 15. Zajedničke sednice Saveznog sud, republičkih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovni vojni sud od 23. i 24.05.
| Deskriptori: | ZOO273 Ugovorna kazna - Poveriočeva prava ZOO067 Neformalnost ugovora ZOO270 Ugovorna kazna - Opšta pravila ZOO272 Ugovorna kazna - Akcesornost; Neispunjenje; Zadocnjenje; ZUR204 Formi samoupravnog sporazuma |