| Osnov: | Zakon o energetici | ||
| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 02.05.1998 | Broj: U.1005/73 |
| Abstrakt: | |||
Osporenim rešenjem poništeno je rešenje Sekretarijata za upravno-pravne poslove Skupštine opštine K.06 br. 465-239 od 08.06.1972. godine, i rešeno da se poništava rešenje Sekretarijata za finansije Skupštine opštine K.04 - br.
Up.154/68 od 03.12.1968. godine u delu dispozitiva pod 1. Tačke 2. Ukoliko se odnosi na jednu stambenu zgradu sa letnjom kuhinjom i svim ostalim pomoćnim objektima na katastarskoj parceli br. 299/1 i KO K. u površini od 403 m2 sopstvenika J. D Tužbom tužilac osporava zakonitost rešenja tužbenog organa, navodeći da je ovaj organ pogrešno primenio propise.
Ovo sa razloga što član 31. stav 3. Zakona o eksproprijaciji ima u vidu slučajeve kada korisnik eksproprijacije po ulaženju u posed ne izvede znatnije radove u roku od dve godine, a tužilac kao korisnik eksproprijacije u konkretnom slučaju nije bio uveden u posed, pa nije mogao pristupiti predmetnoj izgradnji
Tuženi organ u odgovoru na tužbu ostao je kod razloga iz osporenog rešenja i predlaže da sud tužbu kao neosnovanu odbije.
Po razmatranju tužbe, osporenog rešenja, odgovara na tužbu kao i ostalih spisa predmeta, sud je našao da je tužba neosnovana.
Prema stanju stvari, rešenjem prvostepenog organa 06 br. 465-239 od 08.06.1972. godine, odbijen je zahtev zainteresovanog da se deekspropriše njegova stambena zgrada sa pomoćnim prostorijama koja se nalazi na k. p.299/1 KO K., pa je tuženi organ po žalbi zainteresovanog poništio ovo rešenje prvostepenog organa usvojivši zahtev za deeksproprijaciju i poništio rešenje o eksproprijaciji 04 br.
Up.154/68 od 03.12.1968. godine u delu koji se odnosi na zainteresovanog D. J.
Nesporno je da korisnik eksproprijacije u roku od dve godine od pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji nije započeo izgradnju objekta zbog čije izgradnje je izvršena eksproprijacija predmetnih nepokretnosti.
Takođe je u postupku utvrđeno da sopstvenik eksproprisane nepokretnosti još stanuje u eksproprisanom objektu pošto isti nije porušen.
Sve okolnosti su utvrđene na bazi nalaza veštaka, a u prisustvu podnosioca zahteva za poništaj rešenja o eksproprijaciji i korisnika eksproprijacije, zapisnika o uviđaju na licu mesta od 02.06.1972. godine.
Sa iznetih razloga tuženi organ je našao da su ispunjeni uslovi iz člana 31. stav 3. Zakona o eksproprijaciji za deeksproprijaciju predmetne nepokretnosti, čije shvatanje sud u potpunosti prihvata.
Ovo tim pre što je tužilac kao korisnik eksproprijacije mogao da traži ulaženje u posed po pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji u smislu člana 30. stav 1. Zakona o eksproprijaciji kojom odredbom je odlučeno da korisnik eksproprijacije stiče pravo na posed eksproprisane nepokretnosti danom pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji, ili danom koji je tim rešenjem određen, a koji ne može pasti pre pravnosnažnosti rešenja o eksproprijaciji.
S obzirom na izloženo, neosnovani su svi tužbeni navodi pa osporenim rešenjem nije povređen Zakon na štetu tužioca, time što je njegova žalba odbijena, radi čega je tužbu valjalo odbiti primenom člana 42. stav 2. Zakona o upravnim sporovima. "
| Deskriptori: | EKSPROPRIJACIJA DEEKSPROPRIJACIJA ZE000 ZAKON O EKSPROPRIJACIJI S.22/73 |