Presudom prvostepenog suda oglašeni su odgovornim pravno i odgovorno lice zbog privrednog prestupa iz čl. 38. st. 1. tač. 2. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, i osuđeni na novčane kazne i to pravno lice u iznosu od 90.000,00 dinara, a okr. odgovorno lice u iznosu od 10.000,00 dinara, i okr. pravno lice je obavezano da na ime troškova sudskog paušala plati iznos od 1.000,00 dinara, i to sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Blagovremeno izjavljenom zajedničkom žalbom okrivljeni pobijaju prvostepenu presudu zbog pogrešne primene materijalnog prava, i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbi ističu da je osnovna delatnost preduzeća trgovina građevinskim materijalom, i kako je bilo nemoguće naplatiti potraživanje potom osnovu od nesavesnog kupca, okr. pravno lice je vršilo nabavku robe koncentrata, hrane za životinje u neznatnim količinama, prećutkivanjem od strane dobavljača da je za ovu vrstu robe ograničen rok upotrebe, i da je datum proizvodnje utisnut na deklaraciji.
Odmah nakon inspekcijske kontrole gde je konstatovano da je rok upotrebe istekao, roba je povučena iz prodaje kako se to u žalbi ističe.
Dalje navode, da je izrečena kazna previsoka i da bi plaćanjem iste bio doveden u pitanje opstanak preduzeća kao i životna egzistencija okrivljenog odgovornog lica.
Predlažu da se prvostepena presuda ukine, i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.
U dostavljenom pismenom predlogu, Republički javni tužilac osporio je navode žalbe i predložio da se žalba okrivljenih odbije kao neosnovana a prvostepena presuda potvrdi.
Ispitujući ovu presudu zajedno sa žalbom, Viši trgovinski sud je na osnovu stanja u spisima ovog predmeta utvrdio da u ovom slučaju radnja izvršenja dela koja se okrivljenima stavlja na teret nije po zakonu privredni prestup za koji se okrivljeni optužuju.
Okrivljeni su pobijanom presudom oglašeni odgovornim i osuđeni za privredni prestup iz čl. 38. st. 1. tač. 2. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, zbog toga što su dana 28. 12. 2001. godine u promet stavili hranu za životinje za koje se iz deklaracije vidi da je protekao rok upotrebe, na način bliže opisan u izreci prvostepene presude, a što je suprotno čl. 6. st. 1. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe.
Prema pomenutoj odredbi čl. 38. st. 1. tač. 2. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, pravno i odgovorno lice čine ovaj privredni prestup ako stave u promet namirnice ili predmete opšte upotrebe kojima je istekao rok upotrebe označen u njihovoj deklaraciji, ili im nedostaje deklaracija, ili se iz deklaracije ne može utvrditi rok upotrebe, ako se u promet stavljaju u originalnom pakovanju (čl. 6. st. 1. tog Zakona).
Članom 2. st. 1. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe, pod životnim namirnicama podrazumeva se sve što se upotrebljava za hranu ili piće u prerađenom ili neprerađenom stanju.
Pod namirnicom, u st. 2. istog člana, podrazumeva se i voda koja služi za javno snabdevanje stanovništva, kao voda za piće ili za proizvodnju namirnica namenjenih za prodaju.
U konkretnom slučaju, okrivljeni su stavili u promet hranu za životinje za koju se iz deklaracije vidi da je protekao rok upotrebe.
Kod iznetog, Viši trgovinski sud nalazi da radnja izvršenja koja se okrivljenima stavlja na teret optužnim predlogom, Zakonom nije određena kao privredni prestup (čl. 38. st. 1. tač. 2. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe).
Kod takvog stanja stvari, prvostepeni sud je povredio Zakon na štetu okrivljenih kada ih je oglasio odgovornim i osudio na novčane kazne, za radnje koje zakonom nisu određene kao privredni prestup.
Sledstveno tome, Viši trgovinski sud je pobijanu presudu preinačio i okrivljene oslobodio od optužbe.
Na osnovu čl. 99. st. 1. ZKP, odlučeno je da troškovi privredno-kaznenog postupka padnu na teret budžetskih sredstava suda.
(Nepostojanje dela član 38. st. 1. tač. 2. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe