SiriusLex

Docent dr Dragan Ilić

 

OSVRT NA RAZLOGE UKIDANJA PRESUDE
OKRUŽNOG SUDA U POŽAREVCU, K. br. 5/96, OD 31.05.1996. GODINE

 

1. U v o d

Presudom Okružnog suda u Požarevcu, K. br. 5/96, od 31.05.1996. godine, opt. M. D. iz Beograda, oglašen je krivim zbog krivičnog dela Teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz čl. 201 st. 2 u vezi čl. 195 st. 1 KZ RS, osudjen je na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, plaćanje paušalnog iznosa, kao i troškova krivičnog postupka.

Neophodno je posebnu pažnju obratiti na izreku ove presude, koja glasi:

"K r i v  j e

Što je dana 07. avgusta 1995. godine, oko 19,30 časova u Požarevcu kao učesnik u javnom saobraćaju nepridržavajući se saobraćajnih propisa isti umišljajno ugrozio usled čega je natupila smrt jednog lica, na taj način što upravljajući automobilom marke "Golf", reg. oznake BG 319-323 ulicom Bože Dimitrijevića prema periferiji grada pod uticajem alkohola od 2,50 promila alkohola u krvi nije blagovremeno obratio pažnju na pešaka pri stupanju ovoga na kolovoz i njegovom kretanju po kolovozu, niti brzinu kretanja automobila prilagodio takvim saobraćajnim uslovima zbog čega je sve automobilom kod kućnog broja 108 naleteo na pešaka sada pok. M. Ž., biv. iz Požarevca, pri prelasku ovoga preko kolovoza sa leve na desnu stranu-prednjim desnim delom automobila ga udario i oborio na kolovoz nanevši mu tako povrede tela u vidu brojnih preloma kostiju sa masivnim krvavljenjem u predelu ovih preloma kao i povrede i krvavljenja moždanog tkiva, koje povrede su uzrokovale njegovu smrt".

Inače, prvostepeni sud konstatuje da je utvrdio sledeće činjenično stanje:

"Optuženi je završio srednju školu za TV mehaničare ali tu delatnost ne obavlja već radi kao vozač teretnog vozila kod NIP "Politika" u Beogradu. Poseduje automobil marke "Golf", reg. oznake BG 319-323 i vozačku dozvolu za upravljanje ovim vozilom. Oženjen je i ima dvoje maloletne dece. Avgusta 1994. godine započeo je sa izgradnjom porodične stambene zgrade u Resniku pa pošto su on i žena imali relativno mala primanja iz svog radnog odnosa i izgradnju ove kuće optuženi se od početka aprila 1995. godine, da bi došao do novčanih sredstava, počeo baviti švercom benzina, koji je kupovao u selima na teritoriji opštine Golubac i kasnije isti prodavao u Beogradu. Dana 07. avgusta 1995. godine u jutarnjim časovima žena optuženog je otišla u bolnicu radi porodjaja, a on se je odlučio da toga dana ponovo ode za Golubac svojim automobilom radi kupovine benzina. Medjutim, i ako se toga dana od ranije odlučio na ovaj put automobilom optuženi, je konzumirao veću količinu alkohola, tj. ljute lozove rakije sve do negde oko 17,30 sati kada i pored toga nalazeći se već u stanju znatne opijenosti preduzeo vožnju svojim automobilom od Beograda prema Golubcu, a preko Požarevca.

U prolasku automobilom kroz Požarevac i u vožnji istim ulicom Bože Dimitrijevića na izlasku iz Požarevca, a prema Velikom Gradištu nadalje ka Golubcu optuženi vožnju svoga vozila nije prilagodio tada postojećim saobraćajnim uslovima u pogledu brzine svog kretanja niti obratio potrebnu pažnju na pešaka pored kolovoza niti blagovremeno na njihovo stupanje i kretanje preko kolovoza zbog čega je sve u ovoj ulici kod kućnog broja 108 automobilom naleteo na pešaka sada pok. M. Ž., biv. iz Požarevca, pri prelasku ovoga preko kolovoza sa leve na desnu stranu gledano iz pravca kretanja optuženog, tako da ga je prednjim desnim delom automobila udario i oborio na kolovoz nanevši mu napred označene brojne povrede tela koje povrede su kasnije uzrokovale smrt ovoga, a kako je to utvrdjeno obdukcijom leša istog, dok je analizom krvi optuženog na alkohol i na osnovu toga neuropsihijatrijskim veštačenjem utvrdjeno da se optuženi u momentu ovog saobraćajnog udesa nalazio na granici srednjeg i teškog pijanstva od 2,50 promila alkohola u krvi, što ga je činilo očigledno nesposobnim za bezbednu vožnju automobilom. Na izloženi način optuženi je u svemu postupio suprotno saobraćajnim propisima iz čl. 164 st. 1, čl. 45 st. 1 i čl. 30 st. 1 Zakona o osnovama bezbednosti javnog saobraćaja na putevima, a naime, da ne sme upravljati motornim vozilom kada je pod dejstvom alkohola, da je kao vozač dužan da brzinu kretanja svog vozila prilagodi postojećim saobraćajnim uslovima, kao i da je dužan da obrati pažnju na pešake pored i na kolovozu i njihovo kretanje, pa i uz konkretni doprinos ovde nastradalog pešaka nastanku ovog saobraćajnog udesa svojim nepropisnim i neopreznim prelaženjem preko kolovoza".

Tokom glavnog pretresa prvostepeni sud je izveo dokaze, tako što je izvršio uvid u skicu lica mesta i fotodokumentaciju, pročitani su zapisnik o uvidjaju lica mesta saobraćajne nezgode, zapisnik o obdukciji sada pok. M. Ž., biv. iz Požarevca, izveštaj o odredjivanju alkohola u krvi kod opt. M. D. iz Beograda i pok. M. Ž., biv. iz Požarevca, izveštaj sa nalazom i mišljenjem veštaka neuropsihijatra, dopunom i iskazom ovog veštaka na glavnom pretresu, potvrda o učešću optuženog u izvršavanju borbenih dejstava u vremenu 17.09.-10.11.1991. godine, kao i izvode iz matične knjige rodjenih za maloletnu decu optuženog, a saslušani su i svedoci M. M., M. LJ. i P. V., koji su se u svojim iskazima izjasnili na njima poznate okolnosti vezane za nastanak ove saobraćajne nezgode.

Napred citirane dokaze, prvostepeni sud paušalno ceni, tako sto navodi: "Ceneći gore navedene dokaze i to kako svaki pojedinačno tako i u vezi sa ostalim dokazima sud je našao da su isti jasni i neprotivurečni, pa ih je kao verodostojne prihvatio, jer je našao da se takvom ocenom dokaza može zaključiti da su gore navedene činjenice dokazane".

Dakle, kako se i vidi, prvostepeni sud ne ceni izvedene dokaze savesno, svaki pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, kako bi na osnovu takve ocene izveo zaključak da li je neka činjenica dokazana i na osnovu takve ocene zasnovao svoju odluku, uostalom kako je to i predvidjeno čl. 347 st. 2 ZKP, već to čini paušalno. S toga ovakva ocena dokaza nije valjana i u ovoj krivičnopravnoj stvari neupotrebljiva.

Izmedju ostalog, opt. M. D. u svojoj odbrani naveo je da mu je kritičnog dana supruga otišla u bolnicu na porodjaj oko 8 sati, a da je on došao kući oko podne i tada je doručkovao. Pre toga od alkohola nije ništa pio, a ranije je odlučio da toga dana ide za benzin, ali čekao je izveštaj u vezi ženinog porodjaja. Negde oko 14 sati, komšinica ga je obavestila da mu se supruga porodila, počele su komšije da dolaze kod njega pa je sa njima počeo da pije. Pio je isključivo ljutu lozovu rakiju, sa pićem je počeo posle 14 sati, a prestao oko 17,30 sati, popio je dosta loze, ali koliko nezna. Za vreme pića sa komšijama mezio je čajne kobasice, sir kačkavalj i dr., pa bez obzira što je popio veću količinu ovog pića odlučio je da ide za gorivo u Golubac. I ranije je povremeno pio ali ne mnogo i retko se dešavalo da pijan vozi. Za Golubac je pošao negde oko 18,30 sati. Neposredno pre udesa vozilom je upravljao brzinom od oko 60 kilomera na sat i na tom delu puta počinje uzbrdica, a ručica menjača bila mu je u drugom ili trećem stepenu prenosa. Ispred njega kretalo se kombi vozilo na udaljenosti od oko 10 metara, pratio je ovaj kombi idući uzbrdicom i kada je bio na sredini uzbrdice, ispred sebe na sredini kolovoza uočio je jednog čoveka koji je bio ispred njega 4-5 metara, pa je imao ustisak da stoji. Kada ga je uočio pritisnuo je nožnu kočnicu, medjutim, došlo je do kontakta, obzirom da je ovaj čovek nastavio da se kreće ka desnoj ivici puta. Odmah nakon kontakta za trenutak, podigao je nogu sa kočnice, pa je zatim intenzivnije zakočio i zaustavio vozilo. U momentu kada je uočio ovog čoveka nije video da mu neko vozilo dolazi u susret, medjutim, čim je zakočio, mimoišao se sa jednim putničkim vozilom, a u momentu sudara i sa teretnim vozilom marke "Fap", koje se i zaustavilo na svojoj polovini kolovoza. Zajedno sa vozačem ovog vozila uneo je povredjenog u teretno vozilo kojim je prevezen do bolnice. Nakon udesa nije ništa pio od alkoholnih pića. Zadnju čašicu lozove rakije popio je 2 sata pre udesa. Iskusan je vozač, vozi od svoje osamnaeste godine, ali ovom prilikom zbog umora i uticaja alkohola nije bio dovoljno pažljiv. Zna da je potrebno brzinu prilagoditi uslovima na kolovozu, pa je vozilom upravljao brzinom od oko 50 kilometara na sat i smatrao je da je to potrebna brzina. Sada, dalje u odbrani navodi da kod istražnog sudije nije sve rekao zato što je bio u posebnom psihičkom stanju jer su ga iz Beograda priveli istražnom sudiji, a nije znao da ga sud traži. Pok. M. Ž. video je ispred sebe na sredini kolovoza, na oko 10-15 metara, a ne 5 metara, kako je to istražnom sudiji rekao, jer je tek kasnije zaključio da se slabo orjentiše u pogledu rastojanja. Istražnom sudiji rekao je da mu se činilo da je pešak stajao, medjutim, ovaj nije stajao, već je samo za trenutak zastao i nastavio da se kreće ka drugoj strani i to ubrzano. Inače, on se u Beogradu sa svojim komšijama zadržao oko 2 sata i za to vreme je popio jednu do dve male lozove rakije od 0,5, odnosno 0,3 dcl., a kada je stigao u Požarevac svratio je na autobusku stanicu, pošto je tu sreo svog šuraka Slavoljuba i sa njim je u restoranu na autobuskoj stanici popio 4 do 5 čašica duple lozove rakije. U ovom restoranu, prvo je on častio, pa šurak, a sedeli su samo njih dvojica. Osećao se sasvim sposobnim za vožnju, pa je zato i pio sa šurakom, bez obzira što je pošao na put u Golubac. Od njegovog izlaska iz restorana i rastanka sa šurakom, do momenta udesa prošlo je oko 10 minuta. Kod istražnog sudije nije rekao o ovom piću u Požarevcu, za to što se u Beogradu pre davanja izjave našao sa jednim svojim prijateljem Dankom, inače, pravnikom i ovaj mu je rekao da je bolje da istražnom sudiji kaže da je sve piće popio u svojoj kući, u Beogradu, odmah po saznanju za radosni dogadjaj za njega, nego u Požarevcu, neposredno pre udesa, rekavši mu da je kod vozača najveća količina alkohola odmah po prekidu pijenja. Želeo je da angažuje branioca pre odbrane pred istražnim sudijom, ali je zbog nesporazuma priveden i uhapšen, te zbog toga to nije mogao da učini, a kada ga je istražni sudija upozorio na to pravo, prihvatio je da bez branioca iznese svoju odbranu, a ovo zbog toga što je prvi put pred sudom i bez ikakvog iskustva u tom pogledu. Inače, jako mu je neprijatno što je do ovoga došlo, smatra da nije kriv, jer je preduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da do udesa ne dodje, ali je ipak došlo.

Prvostepeni sud cenio je ovakvu odbranu optuženog, pa je našao "Da je ovakva odbrana optuženog, kontradiktorna, nelogična i očigledno iskonstruisana u cilju izbegavanja krivične odgovornosti. Naime, optuženi prvo navodi i u detalje opisuje kako je počeo da pije sa komšijama u Beogradu po saznanju da je dobio ćerku, koliko je popio i do kog vremena je pio, a onda opisao kada je pošao iz Beograda za gorivo i kako je odlučio da ipak podje na put bez obzira na to što je dosta popio. Sada optuženi navodi nešto sasvim drugo, a naime da je u Beogradu ostavši sa komšijama oko 2 sata popio samo jednu do dve lozove rakije, a da je po dolasku u Požarevac ispred autobuske stanice video svog šuraka Slavoljuba, pa je sa njime svratio u restoran na stanici i tu popio 4 do 5 duplih lozovih rakija, posle čega su se rastali, šurak je autobusom otišao za Beograd, a on svojim autom za Golubac za gorivo. Ovaj navod je nelogičan jer je neverovatno da on sve ovo pijenje u Požarevcu i ne spomene istražnom sudiji za to što je poslušao savet svog poznanika o tome kada je pio navedeno piće. Ovo pogotovu što je u prvoj izjavi kategoričan šta je i koliko popio kao i da je zadnju čašicu rakije popio na 2 sata pre udesa. Kontradiktoran je i navod optuženog u vezi vožnje, jer on prvo navodi da je u vožnji išao za jednim kombijem koji je pratio, a sada optuženi navodi da je vozio u koloni vozila, a da je kolona vozila išla i iz drugog pravca. Neverovatno je da on sve ovo ne kaže istražnom sudiji zbog svog posebnog psihičkog stanja u kome se je nalazio zbog njegovog privodjenja ovom sudiji. Ovo s razloga što se postavlja pitanje kako je mogao svoju čitavu izjavu da izloži iako je bio u navedenom posebnom stanju i to veoma jasno i precizno, a da samo na ove navode deluje to njegovo psihičko stanje za koje je potpuno nejasno zašto da se pojavi kod optuženog zbog privodjenja sudu. Kontradiktornosti u odbrani optuženog postoje i u vezi ostalih činjenica kao što je rastojanje sa koga je on video ispred sebe pešaka na kolovozu, zatim da li je pašak stajao ili samo zastao pošavši preko kolovoza, zatim o brzini kojom je vozio navedeno vozilo. Nelogičan je navod optuženog da je on tek kasnije zaključio da se on slabo orjentiše u pogledu rastojanja pošto je logičnije da je to posledica pijanstva, a što je i notorno. Kontradiktoran je i navod optuženog da on kao vozač zna šta treba da učini kada na kolovozu vidi pešaka i da je sve to i učinio. Ovo s razloga jer da je optuženi preduzeo sve što vozač treba u takvoj situaciji da preduzme do udesa ne bi ni došlo, a ovo počev od konzumiranja alkohola pre preduzimanja vožnje pa sve do obaveza vozača kada u vožnji vidi pešaka na kolovozu. To što je optuženi ispočetka video sada pok. Ž. da stoji, a kasnije da je samo zastao i zatim nastavio da se ubrzano kreće je posledica utvrdjene alkoholemije kod optuženog. Nelogičan je navod optuženog da sa svojim šurakom toliko popije i to pred tako dugu vožnju, a još nelogičnije da šurak ne podje sa njim da mu pomogne s obzirom na predstojeću vožnju kao i da šurak podje sa njim pogotovu što je u Požarevcu bio radi vidjenja sa svojom devojkom posle čega se je odmah autobusom vratio za Beograd, a da se je šurak žurio za Beograd ne bi putovao autobusom već automobilom. Za šuraka bi bilo mesta u vozilu optuženog bez obzira na praznu ambalažu za gorivo. Nelogičan je navod optuženog da branioca sebi nije angažovao zato što je priveden i uhapšen, jer je njega istražni sudija upravo pitao da bi mu omogućio angažovanje branioca i bez značaja je bilo kakvo iskustvo u tom pogledu pošto je on mogao da svoj izbor branioca saopšti istražnom sudiji, te bez istoga ovaj sudija ne bi ni započinjao sa ispitivanjem. Medjutim, optuženi je prihvatio da i bez branioca izloži svoju odbranu. Sve gore navedene nelogičnosti i kontradiktornosti u odbrani optuženog, zbog kojih sud istu nije prihvatio, ukazuju i na iskonstruisanost iste u cilju izbegavanja krivične odgovornosti".

Kao što se i vidi, ocena odbrane optuženog od strane prvostepenog suda, površna je i paušalna, sud ne daje dovoljno jasne razloge kod ocene iste, što sve skupa ukazuje da je morala daleko savesnije biti cenjena.

Što se pak tiče utvrdjivanja vinosti optuženog u vremenu izvršenja krivičnog dela koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, proizvoljno i nepotpuno se utvrdjuje, ne navodi se oblik nehata kod teže posledice, a o uračinljivosti nema niti jedne reči, te u tom pogledu prvostepeni sud konstatuje: "Optuženi je kao iskusan vozač motornog vozila i učesnik u javnom saobraćaju bio svestan da usled njegove vožnje u kojoj se ne pridržava saobraćajnih propisa može ugroziti javni saobraćaj usled čega može da nastupi i smrt nekog lica i to propisa da ne sme da upravlja motornim vozilom kada je pod dejstvom alkohola, zatim da je kao vozač dužan da brzinu kretanja svog vozila prilagodi postojećim saobraćajnim uslovima kao i da je dužan da obrati pažnju na pešake pored i na kolovozu i njihovo kretanje pa je na takvo ugrožavanje i pristao te navedenog dana u Požarevcu upravljajući automobilom marke "Golf", reg. oznake BG 319-323 gore navedenom ulicom pod uticajem alkohola od 2,50 promila u krvi nije blagovremeno obratio pažnju na pešaka pri stupanju ovoga na kolovoz i njegovom kretanju po kolovozu niti brzinu kretanja automobila prilagodio takvim saobraćajnim uslovima, zbog čega je sve ovim vozilom ispred kućnog broja 108 naleteo na pešaka M. Ž. pri prelasku ovoga preko kolovoza sa leve na desnu stranu-prednjim desnim delom auta ga udario i oborio na kolovoz nanevši mu tako povrede tela u vidu brojnih preloma kostiju sa masivnim krvavljenjem u predelu ovih preloma kao i povrede i krvavljenja moždanog tkiva koje povrede su uzrokovale smrt istog, za koju je bio svestan da može da nastupi usled ovakvog njegovog ugrožavanja javnog saobraćaja ali je olako držao da ona neće da nastupi. Prema tome, optuženi je na gore opisani način postupao sa eventualnim umišljajem, a smrt gore navedenog pešaka se može pripisati nehatu optuženog i u radnjama optuženog bliže gore opisanim se stiču sva obeležja krivičnog dela Teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz čl. 201 stav 2 u vezi čl. 195 stav 1 KZR Srbije".

Inače, na glavnom pretresu, sud je odbio predlog branioca optuženog da se pročita nalaz i mišljenje sudskog veštaka Dr Živomira Grujića, sci za neuropsihijatriju i sudsku psihijatriju, od 22.05.1996. godine, a na okolnosti utvrdjivanja stepena alkoholisanosti optuženog u vreme nastanka saobraćajne nesreće a pod uslovom da je tačna odbrana optuženog sa glavnog pretresa, predlog da se izvede dokaz suočenjem izmedju ovog veštaka i sudskog veštaka Dr Vere Petrovic sci neuropsihijatra radi eventualnog usaglašavanja njihovih nalaza i mišljenja, predlog da se izvede veštačenje od strane sudskog veštaka saobraćajne struke na okolnosti utvrdjivanja koje propuste u saobraćaju je kritičnom prilikom načinio optuženi i da li su ti propusti u uzročnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode, da se na glavnom pretresu saslušaju sva lica koje je optuženi naveo u svojoj odbrani na okolnosti njegove odbrane, kao i da se obavi veštačenje od strane Sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu na okolnosti utvrdjivanja stepena alkoholisanosti optuženog u momentu saobraćajne nezgode, naime prvostepeni sud je našao da su svi navedeni predlozi suvišni, da se što se tiče nalaza i mišljenja veštaka Dr Grujića radi o privatnom veštačenju koje je veštak sačinio na zahtev zainteresovane strana. Smatramo da  je u  konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno postupio kod nalaza i mišljenja Dr Grujića, s tim što je bilo neophodno imajući u vidu odbranu optuženog sa glavnom pretresa izvršiti ponovno veštačenje njegove alkoholisanosti u momentu saobraćjne nezgode, tako što bi se veštak specijalista sudske medicine izjasnio o visini alkoholemije optuženog, a potom veštak neuropsihijatar o uticaju utvrdjene alkoholemije na bezbedno upravljanje motornim vozilom od strane optuženog, dok je sve ostale predloge trebao da prihvati i izvede na glavnom pretresu, obzirom da se pojavljuju kao sasvim opravdani.

Na napred citiranu presudu provostepenog suda, branilac optuženog blagovremeno je izjavio žalbu, kojom istu pobija po svim osnovima iz člana 363 ZKP i predložio je da se ista ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da se preinači u pogledu odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka a optuženom izrekne blaža kazna.

Svojim rešenjem, Kž. I 1841/96, od 09.04.1998. godine, Vrhovni sud Srbije u Beogradu, uvažio je žalbu branioca opt. M. D., ukinuo je pobijanu presudu prvostepenog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno sudjenje.

Od strane Vrhovnog suda u Beogradu, razlozi za ukidanjem prvostepene presude navedeni su na 12 strana.

 

2. Razlozi za ukidanje prvostepene presude

Izmedju ostalog, drugostepeni sud nalazi da je "izreka prvostepene presude nerazumljiva, činjenični opis krivičnog dela u izreci prvostepene presude ne sadrži jasno naznačen i razdvojen opis oblika vinosti optuženog, posebno na osnovno krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja i u odnosu na težu posledicu, dalje, " U izreci prvostepene presude se izmedju ostalog utvrdjuje da je optuženi

"Umišljajno ugrozio javni saobraćaj usled čega je nastupila smrt jednog lica, na taj način što je upravljao motornim vozilom marke "Golf", pod uticajem alkohola 2,50 gram promila pa nije blagovremeno obratio pažnju na pešaka pri stupanju ovog na kolovoz i njegovom kretanju po kolovozu, niti brzinu kretanja motornog vozila prilagodio takvim saobraćajnim uslovima, zbog čega je naleteo na pešaka, koji je prelazio preko kolovoza sa leve na desnu stranu puta gledano u pravcu kretanja, udario ga prednjim desnim delom motornog vozila, kojom prilikom je pešak zadobio teške telesne povrede od kojih je nastupila njegova smrt .....".

Dakle, ovako koncipirana izreka prvostepene presude ne izdvaja vinost optuženog u odnosu na osnovno krivično delo iz čl. 195 st. 1 KZ RS, gde je posledica ugrožavanje javnog saobraćaja dovodjenjem u opasnost života ili tela ljudi i dr., a u odnosu na postojanje teže posledice smrt jednog ili više lica, što je kvalifikovana okolnost za postojanje krivičnog dela iz čl. 201. st. 2 KZ RS. Ovo izreku čini nerazumljivom i ne može se ispitati u pogledu subjektivnog odnosa optuženog prema krivičnom delu u pitanju, s obzirom da bi iz navedenog činjeničnog opisa proizilazilo da je optuženi umišljajno postupao u odnosu na posledicu, koja se sastoji u ugrožavanju javnog saobraćaja dovodjenjem u opasnost života ljudi i nastupelu posledicu, smrt, što nije moguće, jer vinost optuženog u konkretnom slučaju može da nastupi u odnosu na težu posledicu kao rezultat njegovog nehata.

Iz izreke prvostepene presude nije jasno ni o kom obliku vinosti se radi, direktnom ili eventualnom, a kako je i navedeno, nije izvršeno njegovo razgraničenje.     Takodje, prvostepeni sud nije pouzdano razjasnio i utvrdio sve relevantne činjenice od značaja za utvrdjivanje potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, a što je vezano za odgovornost optuženog ili stepen te odgovornosti. U pobijanoj presudi neki momenti ostali su nerazjašnjeni, a neki nepotpuno osvetljeni, pa je činjenično stanje za sada nedovoljno utvrdjeno, a od toga zavisi činjenični i pravni zaključak u ovoj krivičnopravnoj stvari. Osnovno pitanje koje se postavlja, pre svega u pogledu nesumnjivo odlučnih činjenica za rešenje ove krivičnopravne stvari predstavlja alkoholemija optuženog, stepen alkoholisanosti, uticaj alkoholisanosti na fizičke i psihičke funkcije optuženog potrebne za bezbedno upravljanje motornim vozilom, uzročna veza izmedju alkoholisanosti i saobraćajne nezgode, kao i neprilagodjenost brzine kretanja vozila optuženog u vezi sa ovom saobraćajnom nezgodom.

Kada se radi o predlogu odbrane optuženog da se nalaz i mišljenje Dr Grujića sprovede kao dokaz u situaciji kada postoje 2 različita nalaza i mišljenja u pogledu alkoholemije optuženog, drugostepeni sud je mišljenja da "ovo nije prihvatljivo. Naime, veštaci Dr Petrović Vera i Dr Grujić Živomir su veštaci neuropsihijatrijske struke, s obzirom na svoju specijalnost oni nisu usko specijalizovani stručnjaci za utvrdjivanje alkoholemije, preciznije rečeno specijalisti za sudsku medicinu. Za to će prvostepeni sud u ponovnom postupku putem veštaka te struke, dakle, specijaliste za sudsku medicinu, utvrditi alkoholemiju optuženog, pa tek onda putem veštaka neuropshijatrijske struke stepen alkoholisanosti optuženog u vreme nezgode i uticaj te alkoholisanosti na fizičke i psihičke funkcije optuženog potrebne za dobro upravljanje motornim vozilom."

U pogledu alkoholemije optuženog, prvostepeni sud se ne može zadovoljiti uopštenom formulacijom, kako se to navodi u nalazu i mišljenju Dr Vere Petrović "kompromituje vozačke sposobnosti na način da ga čini očigledno nesposobnim za bezbednu vožnju".

Ovde treba imati u vidu da je ovaj veštak kada navodi "nesposobnim za bezbednu vožnju" prekoračio granice ovlašćenja. Naime, radi se o pravnom pitanju o kome odluku donosi sud a dužnost veštaka sastoji se u tome da mu pruži odgovarajuću podlogu na osnovu čega bi sud doneo svoj zaključak o ovom pitanju.

Isto tako, navodi se da je optuženi vozilom upravljao neprilagodjenom brzinom datim saobraćajnim uslovima, medjutim, prvostepeni sud nije ni pokušao da utvrdi kojom se to brzinom kretalo vozilo optuženog, a ni koja je u konkretnom slučaju prilagodjena brzina za date uslove saobraćaja, kao i o tome da li je alkoholisanost vozača u uzročno posledičnoj vezi sa predmetnom saobraćajnom nezgodom.

Neophodno je da u ponovnom postupku prvostepeni sud sasluša predložene svedoke na navedene okolnosti, posebno pravnika, svedoka Danka na okolnost da li je    razgovarao sa optuženim o eliminaciji i resorpciji alkohola iz organizma, pa ako jeste, kada i šta mu je tom prilikom rekao, u kom periodu je najniži a kada najviši nivo alkohola u krvi.

Najzad, drugostepeni sud nalaže prvostepenom sudu da odredi saobraćajno tehničko veštačenje, radi tačnog i pouzdanog razjašnjavanja bitnih pitanja, izmedju ostalog kojom brzinom se neposredno pre kontakta sa pešakom i u momentu kontakta kretalo vozilo kojim je upravljao optuženi, koja je to prilagodjena brzina za datu saobraćajnu situaciju, gde se tačno nalazi mesto kontakta na kolovozu gledano u pravcu kretanja vozila kojim je upravljao optuženi, na kojoj udaljenosti od mesta kontakta se nalazilo vozilo optuženog s obzirom na brzinu kojom se kretalo a u trenutku kada je pešak stupio na kolovoz, na kojoj udaljenosti od mesta kontakta se nalazio pešak kada je stupio na kolovoz, dakle, koji put su trebali da prodju do mesta kontakta, kako vozilo optuženog, tako i pešak, kada i sa koje udaljenosti je optuženi objektivno bio u mogućnosti da uoči pešaka kako stupa na kolovoz s obzirom na saobraćajnu situaciju, da li optuženi objektivno mogao zaustaviti putničko vozilo kojim je upravljao do mesta kontakta, s obzirom na brzinu kretanja, udaljenost od mesta kontakta i brzinu kretanja pešaka.

Pošto se utvrde sva navedena pitanja, a koja se mogu razjasniti samo saobraćajno tehničkim veštačenjem, moći će se dati precizan odgovor u odnosu na ključnu bitnu činjenicu, šta je uzrok ove saobraćajne nezgode, nepropisno prelaženje pešaka preko kolovoza ili propusti optuženog, njegova alkoholisanost zbog koje je došlo do ostalih propusta u njegovoj vožnji, neblagovremenog uočavanja pešaka pri stupanju na kolovoz i daljem kretanju, kao i vožnji neprilagodjenom brzinom za za te saobraćajne uslove.

Kako se i vidi, prvostepeni sud nije pouzdano utvrdio sve odlučne činjenice neophodne za donošenje na zakonu zasnovane odluke, pa je na osnovu tako utvrdjenog činjeničnog stanja preuranjen zaključak za primenom krivičnog zakona.

Tek kada se napred navedene okolnosti rasvetle, činjenično stanje dopuni i pravilno utvrdi a potom otklone navedene bitne povrede odredaba ZKP-a, prvostepeni sud će moći da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Svi napred navedeni razlozi rezultirani su da Vrhovni sud Srbije u  Beogradu, u smislu člana 385 st. 1 ZKP ukine presudu Okružnog suda u Požarevcu, K. br. 5/96, od 31.05.1996. godine.

 

3. Zaključna razmatranja

Izvesno je, opravdano se može zaključiti da je izreka prvostepene presude nerazumljiva. Naime, ne vidi se, niti je utvrdjeno koja je to prilagodjena brzina kojom je optuženi u datim saobraćajnim uslovima trebao da upravlja svojim vozilom, a što se svakako mora utvrditi i u uzreci navesti.

Činjenični opis krivičnog dela u izreci prvostepene presude, i ako mora, ne sadrži jasno naveden i razdvojen opis oblika vinosti optuženog, posebno u odnosu na osnovno krivično delo urgožavanje javnog saobraćaja, a isto tako i u odnosu na težu posledicu. Iz izreke prvostepene presude mora se videti jasan stav suda u pogledu vinosti optuženog, pre svega u odnosu na osnovno krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja, a potom i u pogledu teže posledice.

Izvedeni dokazi na glavnom pretresu cenjeni su paušalno, u njihovu suštinu prvostepeni sud nije nije se upuštao, i ako je bio dužan da ih ceni savesno, svaki pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, kako bi na osnovu takve ocene izveo zaključak da li je neka činjenica dokazana i na osnovu takve ocene zasnovao svoju odluku, a kako je to i predvidja odredba čl. 347. st. 2 ZKP.

I ocena odbrane optuženog od strane prvostepenog suda, površna je i paušalna, tako da nisu dati dovoljno jasni razlozi kod ocene iste i morala je daleko savesnije biti cenjena, a u kontekstu toga pouzdano proveren svaki navod odbrane optuženog, što je ovde izostalo.

Takodje, neophodno je alkoholemiju optuženog utvrditi na siguran način, a s tim u vezi i uticaj te alkoholisanosti na fizičke i  psihičke funkcije optuženog potrebne za bezbedno upravljanje motornim vozilom, uzročnu vezu izmedju te alkoholisanosti i saobraćajne nezgode, kao i neprilagodjenost brzine kretanja vozila optuženog u vezi sa predmetnom saobraćajnom nezgodom. U pogledu alkoholemije optuženog, ne može se prvostepeni sud zadovoljiti uopštenom formulacijom, kako to navodi u svom nalazu i mišljenju veštak Dr Vera Petrović "kompromituje vozačke sposobnosti na način da ga čini očigledno nesposobnim za bezbednu vožnju", s obzirom da se ovde o radi o pravnom pitanju o kome odluku donosi sud, a dužnost veštaka sastoji se u tome da sudu pruži odgovarajuću podlogu na osnovu koje bi sud doneo svoj zaključak o ovom pitanju.

Alkoholemiju optuženog u momentu saobraćajne nezgode treba utvrditi tako što će se veštak specijalista sudske medicine izjasniti o visini alkoholemije, a potom veštak neuropsihijatar o uticaju utvrdjene alkoholemije na psihičke i fizičke funkcije optuženog za bezbedno upravljanje motornim vozilom.

Neophodno je odrediti novo saobraćajno tehničko veštačennje, radi tačnog i pouzdanog razjašnjenja bitnih pitanja, pre svega pouzdano treba utvrditi brzinu kojom se neposredno pre kontakta sa pešakom i u momentu kontakta kretalo vozilo kojim je upravljao optuženi, prilagodjenu brzinu za datu saobraćajnu situaciju, mesto kontakta na kolovozu u pravcu kretanja vozila kojim je upravljao, udaljenost vozila optuženog od mesta kontakta s obzirom na brzinu kretanja a u trenutku kada je pašak stupio na kolovoz, koju dužinu puta su prešli do mesta kontakta vozilo kojim je uptavljao optuženi i pešak, dužinu rastojanja sa koga je optuženi objektivno bio u mogućnosti da uoči pešaka kako stupa na kolovoz s obzirom na saobraćajnu situaciju, objektivnu mogućnost zaustavljanja vozila optuženog do mesta kontakta s obzirom na brzinu kretanja, udaljenost od mesta kontakta i brzinu kretanja, i ne samo to, već će prvostepeni sud u slučaju potrebe izvršiti rekonstrukciju dogadjaja.

Nakon svega ovoga, prvostepeni sud će biti u situaciji da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Konačno, sa sigurnošću se može zaključiti da je tokom ovog krivičnog postupka učinjen sijaset povreda, što kako je navedeno, Vrhovni sud Srbije obrazlaže na 12 stranica, s toga je neophodno da sud predmetima ovakve vrste posveti punu pažnju, da se sa njima savesno i brižljivo upozna pre održavanja glavnog pretresa, kao i da ovom poslu pristupi na savim ozbiljan način uz sveukupno angažovanje, a sve to u cilju da se ne dodje u ovakvu delikatnu i neodgovornu situaciju, kao što je to u ovom slučaju učinjeno.

 

 

U Vukovcu, 25. decembra 1999. godine
Docent dr Dragan Ilić
Pravni fakultet, Univerzitet u Prištini

 

SiriusLex

Postavqeno na Sajt

16.12.2001. godine

Broj reči

5010

Na vrh strane

Rad pripremio za sajt   Jovan Stanojević