| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud u Beogradu | Datum: 18.10.2002 | Broj: Rev.324/01 |
| Abstrakt: | |||
Presudom krivičnog suda tuženi je oglašen krivim zbog krivičnog djela izazivanja opasnosti, počinjenog na taj način što je bez razloga i nekontrolisano pucao iz poluautomatske puške po domaćinstvu oca malodobne drugotužilje ispalivši oko 20 metaka, pa je tom prilikom pogodio i oštetio dumu kuće, prozorska stakla. ulazna vrata, kabinu kamiona, traktor, vrata šupe, crijep na krovu i namještaj. Malodobna drugotužilja, koja je tada imala 11 godina, nalazila se sama u kući. Ona nije tjelesno povrijeđena opisanim radnjama tuženog, ali je pretrpjela strah za koji joj je dosuđena novčana naknada.Naknada neimovinske štete za pretrpljeni strah dosuđuje se u smislu člana 200. ZOO u slučaju kad je strah bio intenzivan i duže trajao, ili ako je intenzivan strah kratko trajao, ali je u dužem vremenskom periodu bila narušena psihička ravnoteža oštećenog.Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka - psihologa B. Dž. S. od 7.6.1999. godine i njenog iskaza na ročištu od 19.7.1999. godine proizilazi da je intenzivan strah kod malodobne drugotužilje trajao kraće vrijeme (3 dana), ali da je njena psihička ravnoteža bila narušena u dužem vremenskom periodu od preko mjesec dana. t.j. sve dotle dok nije iščezao strah manjeg intenziteta. Nižestepeni sudovi nisu, prema tome, pogrešno primjenili odredbu člana 200. ZOO kad su malodobnoj drugotužilji dosudili naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 2.000 KM i pored toga što strah nije kod nje ostavio teže posljedice.Neosnovano se u reviziji tvrdi da su nalazi i mišljenja vještaka B. S. u ovom i vještaka T. M., specijaliste neuropsihijatra u krivičnom predmetu međusobno protivrječni (kontradiktorni i suprotni“). Vještak T. je svoj nalaz i mišljenje od 25.4.1988. godine u odnosu na malodobnu drugotužilju zasnovao na prethodnim nalazima i mišljenjima vještaka psihologa od 10.10.1994. godine i psihijatra od 3.10.1994. godine. koji su u fotokopijama priloženi spisima.Vještak T. je zaključio „da su preživljene psihičke traume kraćeg vremena - pogotovo kod mladih osoba (a nisu duge ni kod starijih) i ne duže od mj. dana. iako u dokumentaciji stoji da su trajale i će, a sve naravno je individualno i zavisi od strukture svake s be ponaosob“. Vještak, prema tome, nije isključio mogućnost da su „preživljene psihičke traume“ kod malodobne drugotužilje trajale i duže od mjesec dana, što zavisi od strukture njene ličnosti. Iz njegovog pismenog izvještaja od 25.4.1998. godine proizilazi da on nije neposredno pregledao malodobnu drugotužilju. nego je nalaz i mišljenje dao na osnovu naprijed pomenutih nalaza i mišljenja psihologa i neuropsihijatra.Suprotno tome, vještak -- psiholog B. S. je dva puta neposredno pregledala malodobnu drugotužilju: prvi put 10.10.1994. godine. a drugi put 7.6.1999. godine prilikom davanja svog nalaza i mišljenja, dakle, poslije sastavljanja pismenog izvještaja vještaka T. S obzirom na predmet vještačenja, njen nalaz i mišljenje su detaljniji i precizniji u odnosu na malodobnu drugotužilju, kad se uporede s vještačenjem dr T. Prema vještaku psihologu, strah je trajao 39 dana (jakog intenziteta - tri dana, srednjeg tri do šest dana, a slabog - mjesec dana), što ne odstupa bitno od mišljenja vještaka T. da psihičke traume u ovakvim slučajevima obično traju kraće vrijeme od mjesec dana. ali da su mogle potrajati i duže, zavisno od psihičke strukture ličnosti malodobne drugotužilje.U vezi ostalih revizionih navoda, treba reći da okolnost što strah kod malodobne drugotužilje nije ostavio trajne posljedice na njenu psihu ne predstavlja smetnju da joj se odredi novčana satisfakcija po ovom osnovu. Već je, naime, napomenuto da je za određivanje novčane naknade za ovaj vid nematerijalne štete dovoljno da je strah bio intenzivan i da je duže trajao ili da je bar u dužem vremenskom periodu bila narušena psihička ravnoteža oštećenog lica. Nije, prema tome, uslov za određivanje novčane naknade okolnost da je strah ostavio trajne posljedice na njegovu psihu.Dosuđena naknada nije, po ocjeni ovog suda, „izuzetno previsoka“, kako se tvrdi u reviziji, nego primjerena utvrđenim okolnostima slučaja.