Štampa Verzija za štampu

Solidarni dužnici ne oslobađaju se obaveze time što je jedan od njih osuđen na njeno ispunjenje, niti poverilac zbog toga gubi pravo da sudskim putem zahteva ispunjenje obaveze od bilo kog drugog solidarnog dužnika

Osnov: Zakon o obligacionim odnosima Zakon o parničnom postupku Zakon o izvršnom postupku
Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 31.12.1995 Broj: pRev.143/95
Abstrakt:

Za izvršen prevoz po međunarodnim tovarnim listovima, tuženi je kao naručilac prevoza dužan da plati prevoznicu ugovorenu cenu u dinarskoj protivvrednosti strane valute, bez obzira što se radi o domaćim pravnim subjektima, sa kamatom od 5 posto po Konvenciji (CMR).
"Rešenjem Višeg privrednog suda u Beogradu potvrđeno je rešenje Privrednog suda kojim je odbijen kao neosnovan prigovor presuđene stvari, a usvojen prigovor nedostatka ravnog interesa i tužba odbačena Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje u granicama razloga propisanih odredbom člana 386. u vezi sa članom 400. stav 4. ZPP i ustanovio da je revizija tužioca osnovana
Nižestepeni sudovi su utvrdili da su tuženi i "T." solidarni dužnici od kojih tužilac potražuje dug u iznosu od 51.462.403, 47 USD. O tom dugovanju sačinjen je sporazum tužioca i dužnika "T." pred Opštinskim sudom, kojim je konstatovano da je potraživanje tužioca po ugovoru br. 10091/97 od 5.05.1997. godine i aneksa ugovora od 2.09.1998. godine, u iznosu od 44.676.605, 73 USD dospelo i za obezbeđenje istog ustanovljeno založno pravo prvog reda na određenim nekretninama dužnika.
Sudovi su zauzeli stanovište da navedeni sporazum saglasno odredbi člana 251. ZIP-a ima snagu sudskog poravnanja na osnovu koga se potraživanje tužioca može u celosti namiriti.
Kako je tužilac sam izabrao taj vid sudske zaštite, a nije pružio dokaz da je njegovo potraživanje ostalo nenamireno, sudovi su našli da on nema pravnog interesa za vođenje ovog spora.
Zbog toga je i tužba odbačena kao nedozvoljena Vrhovni sud nalazi da je ovakva odluka nižestepenih sudova zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Pogrešan je stav da poverilac solidarne obaveze ne uživa sudsku zaštitu u slučaju kada je o njegovom potraživanju zaključeno sudsko poravnanje sa jednim od solidarnih dužnika.
Odredbom člana 414. stav 1. ZOO propisano je da svaki dužnik solidarne obaveze odgovara poveriocu za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena.
To je imperativna zakonska odredba kojom se nesumnjivo ustanovljava pravo poverioca da zahteva potpuno izmirenje obaveze od svih ili samo nekih solidarnih dužnika Poverilac se može koristiti tim pravom i u slučaju kada je obaveza delimično ispunjena.
U tom slučaju on može po svom izboru da od bilo kog od ostalih dužnika solidarne obaveze zahteva ispunjenje ostatka duga sve do vremena njegovog potpunog izmirenja Poverilac se ne može lišiti tog prava ni u slučaju kada je jedan od solidarnih dužnika obavezan pravnosnažnom presudom na ispunjenje cele obaveze.
To dalje znači i da se solidarni dužnici ne oslobađaju obaveze time što je jedan od njih osuđen na njeno ispunjenje, niti poverilac zbog toga gubi pravo da sudskim putem zahteva ispunjenje obaveze od bilo kog drugog solidarnog dužnika.
Zbog toga je pogrešno stanovište nižestepenih sudova da je tužilac zaključenjem poravnanja sa jednim od solidarnih dužnika izgubio pravni interes za sudsku zaštitu prema drugim solidarnim dužnicima To su razlozi zbog kojih je na temelju odredbe člana 395. stav 2. ZPP odlučeno kao u izreci U nastavku postupka otkloniće se propust na koji je ukazan ovim rešenjem.
To podrazumeva obavezu suda da utvrdi da li je, na koji način i do koje visine utuženo potraživanje izmireno.
Saglasno tome doneće se i odgovarajuća odluka o tužbenom zahtevu." Sudsko poravnanje sa jednim od solidarnih dužnika
U odnosu na kamatu privredni sud je pravilno obavezao tuženog na plaćanje kamate od 5 posto od dana dospelosti do isplate prema odredbi člana 27. Konvencije o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (MCR) sa razloga što je u konkretnom slučaju prevoz izvršen u međunarodnom saobraćaju pa se na ovaj odnos primenjuje citirana Konvencija.
Neosnovano tuženi u reviziji ističe da međunarodne konvencije nisu više u funkciji.
Naprotiv, međunarodne konvencije koje je prihvatila i potpisala SFRJ važe u SRJ sa razloga što je SRJ Ustavom utvrdila prekinuti kontinuitet između SFRJ i SRJ.