| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 14.06.2003 | Broj: Rev.6964/98 |
| Abstrakt: | |||
Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje da stan predstavlja bračnu tekovinu tužioca i njegove sada pokojne supruge sa po 1/2 i da je delimično ništav ugovor o kupoprodaji stana kojim je njegova sada pok. supruga otuđila 1/2 idealnog dela tuženog.
Nakon utvrđenja određenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da predmetni stan predstavlja bračnu tekovinu tužioca i njegove sada pok. supruge sa po 1/2 i da je otuđenje celog stana tuženom od strane jednog od suvlasnika-bračnih drugova ništavo u smislu čl. 103. ZOO-Zakona o obligacionim odnosima.
Postupajući na ovakav način nižestepeni sudovi su učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tačka 10 (11) ZPP, jer je kao tuženi u ovoj parnici označen samo kupac predmetnog stana, iako se traži poništaj ugovora, pa su neminovno morale biti tužbom obuhvaćene obe strane ugovornice.
Ovako je ništavost ugovora sud utvrdio u odnosu samo na kupca zato što je prodavac umro.
Međutim, umesto umrlog prodavca morali su u ovom sporu da se pojave na straži tuženog njegovi zakonski naslednici koji se s obzirom na predmet spora, nalaze u nedeljivom pravnom odnosu sa kupcem, a ugovor se ne može poništiti samo prema jednoj straži, a ostati na snazi prema drugoj.
Ovo sa razloga što su obe ugovorne strane morale biti obuhvaćene procesnom zajednicom pasivnih, nužnih, jedinstvenih suparničara jer se bez toga ne može obrazovati stvarna legitimacija tuženog.
Iz navedenih razloga revizijski sud je ukinuo odluke nižestepenih sudova.