| Osnov: | Zakon o obligacionim odnosima | ||
| Vrsta: | |||
| Sud: | Datum: 01.01.0001 | Broj: NsG.54/85 | |
| Abstrakt: | |||
Ovaj načelni stav zauzet je povodom neujednačene sudske prakse u primeni odredbe čl. 507. ZOO-Zakona o obligacionim odnosima, a po pitanju gašenja prava kupca prema prodavcu po osnovu garantnog lista.
Po osnovu ugovora o prodaji prodavac odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari uopšte, u slučajevima i pod uslovima propisanim odredbama članova 478. ZOO-500. ZOO. Ova odgovornost proizilazi iz načela ekvivalentnosti uzajamnih prestacija koje važe za dvostrano teretne ugovore.
Materijalni nedostaci stvari, u pravilu, umanjuju njenu vrednost i dovode u pitanje ekonomski cilj zbog kojeg je ugovor zaključen.
Stoga su kupcu priznata određena prava na zaštitu njegovih interesa (čl. 488. ZOO), s tim što je zbog sigurnosti pravnog saobraćaja ostvarenje tih prava vremenski ograničeno prekluzivnim rokom propisanim u članu 500. ZOO.
Za takozvanu tehničku robu prodatu uz garantni list koji proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena prodavac odgovara zajedno sa proizvođačem, pod posebnim uslovima koji su propisani odredbama članova 501. ZOO-506. ZOO.
Posebna tehnička svojstva ove vrste stvari kao i način njihovog korišćenja i održavanja nametnuli su potrebu uvođenja direktne odgovornosti proizvođača koji je najbolje upoznat sa njihovim svojstvima, a u vezi sa tim i propisivanje specifičnih uslova odgovornosti.
Obaveza prodaje određenih proizvoda uz garantni list detaljnije je regulisana Zakonom o standardizaciji sa kasnijim izmenama i dopunama ("Sl. list SFRJ", br. 11/80), ali navedeni zakon samo dopunjuje rešenje iz ZOO ne dirajući u njihovu suštinu.
Ostvarivanje prava kupca po osnovu garantnog lista odredbom čl. 507. ZOO takođe je ograničeno prekluzivnim rokom.
Međutim, navedenom zakonskom odredbom, koja se nalazi u sklopu odredaba o odgovornosti prodavca i proizvođača za ispravno funkcionisanje stvari po osnovu garantnog lista, prekluzivni rok je propisan samo za ostvarivanje prava prema proizvođaču a ne i prema prodavcu.
Otuda su se u praksi nametnula pitanja-da li su prava kupca prema prodavcu po osnovu garantnog lista uopšte ograničena prekluzivnim rokom ili se na njih primenjuje rok zastarelosti, a ako i za prava prema prodavcu važi prekluzivni rok, da li se on zasniva na odredbi čl. 507. ZOO ili na odredbi čl. 500. ZOO.
Nepodeljeno je mišljenje da se prava kupca za robu kupljenu uz garantni list gase u prekluzivnom roku kako prema proizvođaču tako i prema prodavcu.
To proizilazi i iz zajedničkog osnova odgovornosti prodavca i proizvođača, iz razloga koje nameće sigurnost pravnog saobraćaja koji su isti bez obzira na to da li se pravo ostvaruje prema prodavcu ili proizvođaču, kao i iz okolnosti da su i prava kupca prema prodavcu koja se zasnivaju samo na ugovoru o prodaji ograničena prekluzivnim rokom.
Jedinstveno je i mišljenje da se zakonska odredba oprekluzivnom roku ne može putem analogije proširivati, budući da se radi o propisu kojim se pravo ograničava pa se mora tumačiti restriktivno.
Dilema se svela na pitanje da li se prekluzivni rok za ostvarivanje prava prema prodavcu direktno zasniva na odredbi čl. 507. ZOO ili na odredbi čl. 500. ZOO.
Nije prihvaćeno mišljenje da je odgovornost prodavca po osnovi garantnog lista akcesorne prirode u odnosu na odgovornost proizvođača, zbog toga što po zakonu proizvođač izdaje garantni list, te da se odredba čl. 507. ZOO primenjuje na prodavca kao jemca.
Ocenjeno je da je osnovni nedostatak ovog mišljenja u tome što bi se, s obzirom na prirodu akcesorne obaveze, momentom gašenja prava prema proizvođaču zbog isteka prekluzivnog roka ugasilo pravo i prema prodavcu i u onim situacijama u kojima je kupac svoj zahtev prema prodavcu istakao u okviru garantnog roka.
Početak prekluzivnog roka vezan je za obraćanje kupca prodavcu odnosno proizvođaču u vezi sa uočenim nedostacima u funkcionisanju stvari, a zakonom je kupcu priznato pravo izbora prema kojem od njih će ostvarivati pravo i kojim redosledom, izuzev u slučajevima kad je proizvođač u mestu prodaje obezbedio servisiranje odnosno opravku stvari.
Stoga kupac koji se opredelio da svoje pravo ostvaruje prema prodavcu ne bi mogao da bude prekludiran zbog toga što je propustio zakonski rok za ostvarivanje prava prema proizvođaču.
Pored toga, valja imati u vidu da se odnos između kupca i proizvođača zasniva samo na garantnom listu, dok se odnos između kupca i prodavca zasniva i na ugovoru o prodaji, pa se i sadržina prava u skladu sa tim razlikuje.
Prema odredbi čl. 504. ZOO kupac u odnosu na prodavca ima pravo i na raskid ugovora o prodaji ili na sniženje cene, a s obzirom na odnos sa proizvođačem ta prava prema proizvođaču ne može isticati.
Odredba čl. 507. ZOO odnosi se, međutim, samo na prava koja kupac može isticati prema proizvođaču, pa se i iz tog razloga odredba čl. 507. ne može proširiti i na prodavca.
Zauzeti načelni stav zasnovan je na odredbi čl. 500. u vezi sa odredbom čl. 501. ZOO. Kao što je već navedeno, prodavac po osnovu ugovora 6 prodaji odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari uopšte.
Materijalni nedostaci stvari za koje prodavac odgovara precizno su određeni u čl. 479. ZOO, a ti nedostaci, pored ostalih, obuhvataju i nedostatke "svojstva za redovnu upotrebu" što podrazumeva ispravno funkcionisanje stvari.
Stoga se odredbe o odgovornosti prodavca za ispravno funkcionisanje prodate stvari po osnovu garantnog lista pojavljuju kao posebne u odnosu na opšte odredbe o njegovoj odgovornosti po osnovu ugovora o prodaji.
Garantni list kao osnov odgovornosti za prodavca povlači samo posebne strože uslove već postojeće odgovornosti.
Rok trajanja odgovornosti je duži, a prava kupca nisu uslovljena prethodnim obaveštavanjem prodavca o nedostacima stvari budući da je garantovano ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena.
Iako garantni list izdaje proizvođač, odgovornost prodavca prema kupcu je direktna i samostalna jer to nameće njihov odnos zasnovan ugovorom o prodaji, a garantni list daje pravo prodavcu na regres isplaćenog iznosa od proizvođača što predstavlja odgovarajuću kompenzaciju za strože uslove odgovornosti u odnosu na robu koja se ne prodaje uz garantni list.
Uporište za ovakvo tumačenje, pored već iznetih argumenata, daje i odredba čl. 501. ZOO. Sadržina ove odredbe prikazana je kao "odgovornost prodavca i proizvođača", a i u stavu prvom stoji da kupac može zahtevati otklanjanje nedostatka "kako od prodavca tako i od proizvođača. " Odgovornost prodavca logično je stavljena u prvi plan jer je ona već zasnovana zaključenjem ugovora o prodaji.
Da je odgovornost prodavca po osnovu garantnog lista propisana samo kao akcesorna odgovornost u odnosu na odgovornost proizvođača, očito je da prodavac i proizvođač ne bi ovim radom bili navedeni u zakonskom propisu.
Pored toga, valja imati u vidu i odredbu stava drugog istog čl. kojom je propisano da se pravilima o garanciji za ispravno funkcionisanje stvari ne dira u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari, što znači da se radi o posebnim pravilima koja samo delimično otklanjaju primenu opštih pravila ukoliko se od tih pravila razlikuju.
Najzad, ukoliko bi odgovornost prodavca po osnovu garantnog lista bila regulisana posebno, bez vezivanja za njegovu odgovornost po osnovu ugovora o prodaji, očito je da zakonodavac ne bi propustio da propiše i prekluzivni rok za ostvarivanje prava po tom osnovu, kao što je to u čl. 507. ZOO propisano za ostvarivanje prava prema proizvođaču.