| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Datum: 26.07.2002 | Broj: Rev.3/02 | |
| Abstrakt: | |||
Prvostepeni sud. u konkretnom slučaju, raniju odluku, kojom je okončan postupak čije se ponavljanje traži, temelji na činjeničnom utvrđenju da je na osnovu iskaza svjedoka J.S., R.S., S.D. i S.R.. kao i na osnovu sadržine računa br. 311 od 11.3.1992. godine koga je izdala STR „M.“ iz M., čiji je vlasnik svjedok J. S, utvrđeno da je tužilac 11.3.1992. godine na pravno valjan način kupio spornu količinu šećera od STR „M.“ iz M. i istu preuzeo u posjed. te da mu kao vlasniku, pripada pravo da od tužene traži njegovo vraćanje. jer da mu ga je tužena oduzela bez pravnog osnova.Tužena se u prijedlogu za ponavljanje tog postupka konkretno pozvala na presudu krivičnog suda K-57/97 od 31.10.1997. godine kojom je tužilac oglašen krivim radi krivičnog djela falsifikovanje službene isprave iz člana 236. stav 2. u vezi stava 1. KZ Republike Srpske - posebni dio, jer je u maju mjesecu 1992. godine, radi dokazivanja da je njegovo preduzeće „STR“ 3. vlasnik sporne količine šećera, upotrijebio falsifikovanu otpremnicu PIK „P.“ br. 1853/2 od 11.3.1992. godine na ime kupca DP „P.“ P. i da je stoga ova činjenica i ovaj novi dokaz takvog značaja da bi za nju mogla biti donijeta povoljnija odluka da su bili upotrijebljeni u ranijem postupku.Tužilac je vlasničkom tužbom ishodio raniju odluku u postupku čije se ponavljanje traži. te je u smislu člana 37. ZOSPO bio dužan da dokaže da je vlasnik sporne količine šećera. a ne samo da dokaže da ga tužena drži bez pravnog osnova, kako to pogrešno zaključuje drugostepeni sud. Za dokaz sticanja prava svojine potrebno je dokazati postojanje pravnih činjenica na osnovu kojih je tužilac stekao pravo svojine stvari, čiji povrat traži.Polazeći od ovog materijalno-pravnog propisa, a kraj navedenog stanja stvari u svojoj ukupnosti, ovaj sud cijeni da se sadržini izreke pravosnažne presude krivičnog suda, kojom je utvrđeno da je tužilac upotrijebio falsifikovanu ispravu radi dokazivanja da je vlasnik sporne količine šećera ne može otkloniti značaj novog dokaza. odnosno nove činjenice zbog koje se može tražiti ponavljanje postupka u smislu člana 421. tačka 9. ZPP. Ovo zato, što je za reivindikacijsku tužbu aktivno legitimisan vlasnik stvari, čiji se povraćaj traži, i da tužilac (vlasnik) mora dokazati da na toj stvari ima pravo svojine. U konkretnom slučaju tužilac je upotrijebio falsifikovanu ispravu radi dokazivanja prava svojine na spornoj količini šećera, na čije vraćanje je obavezana tužena ranijom odlukom u postupku čije se ponavljanje traži. Stoga ova činjenica i ova falsifikovana isprava, po ocjeni revizijskog suda, kada se dovedu u vezu sa dokazima na kojima je zasnovana ranija presuda, zbog prirode stvari, predstavlja novu činjenicu i novi dokaz na osnovu kojih je za tuženu mogla biti donijeta povoljnija odluka da je ta činjenica i taj dokaz bili upotrijebljeni u ranijem postupku i na osnovu kojih se u smislu člana 421. tačka 9. ZPP može tražiti ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, bez obzira što presudom krivičnog suda nije utvrđena činjenica neistinitog sadržaja računa br. 311 od 11.3.1992. godine i što nije utvrđeno da je lažan iskaz svjedokinje J.S.