| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Vrhovni sud Srbije* | Datum: 11.12.2003 | Broj: Rev.2432/03 |
| Abstrakt: | |||
Prema utvrđenom činjeničnom stanju između tuženog kao prodavca i tužioca kao kupca zaključen je 07.04.1997. godine predugovor o kupoprodaji nepokretnosti-stana koji je overen pred sudom. Članom 2 predugovora ugovorne strane su se obavezale da najkasnije do 28.06.1997. godine zaključe drugi glavni ugovor o kupoprodaji dvosobnog stana. Tuženi je svojim potpisom potvrdio da je na dan potpisivanja predugovora primio celokupan iznos kupoprodajne cene, s tim što su se parnične stranke sporazumele da će prodavac kupcu predati stan u posed na dan overe glavnog ugovora u sudu. Do zaključenja glavnog ugovora nije došlo.Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, i po oceni revizijskog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da predugovor ne predstavlja pravni osnov za sticanje prava svojine na nepokretnostima bez obzira što je zaključen u zakonom određenoj formi iz člana 45 ZOO, već predstavlja samo ugovor kojim se preuzima obaveza za zaključenje glavnog ugovora.Kako u konkretnom slučaju glavni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti-stana, na osnovu kojeg bi se moglo steći pravo svojine, stranke nisu zaključile do roka određenog predugovorom, to glavni ugovor o kupoprodaji stana ne postoji, pa samim tim ne može doći ni do konvalidacije koju u odredbama člana 4 stav 4 predviđa Zakon o prometu nepokretnosti.Predugovor nije ugovor iz člana 454 ZOO u vezi člana 4 Zakona o prometu nepokretnosti, pa budući da u konkretnom slučaju parnične stranke nisu zaključile ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, a niti je obaveza tuženog kao prodavca iz predugovora izvršena (predaja stana), u situaciji kada nema ugovora, ne može biti ni konvalidacije.Okružni sud u Beogradu, Gž.101/02 od 23.01.2002 Drugi opštinski sud u Beogradu, P.2615/01 od 26.09.2001.,