| Vrsta: | Sudska praksa | ||
| Sud: | Datum: 26.10.2005 | Broj: Kž.95/05 | |
| Abstrakt: | |||
Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako je u njenoj izreci utvrđeno da su oštećene kritičnom prilikom namjeravale da pređu cestu i da optuženi, između ostalog, nije obratio dovoljno pažnje na tu njihovu namjeru.Iz ovog dijela izreke presude, dakle, proizilazi da je prvostepeni sud utvrdio kako su oštećene, prije saobraćajne nesreće, samo namjeravale da pređu kolovoz magistralnog puta, a ne da su stupale na njega u smislu člana 30. stav 1. ZOOBS-a. Međutim, u obrazloženju presude prvostepeni sud, kao razlog za presudu, iznosi (strana 7. pasus 3. presude) kako je utvrdio da optuženi nije obratio pažnju na pješakinje „koje stupaju na kolovoz a u smislu člana 30. ZOBSa“. Očito je stoga da prvostepeni sud u izreci presude utvrđuje jedno (kako su pješakinje namjeravale da pređu cestu te da optuženi nije obratio pažnju na tu njihovu namjeru), nakon čega u obrazloženju presude, na citiranom mjestu, protivno izreci presude, iznosi suprotne razloge (prema kojima su ove pješakinje kritičnom prilikom stupale na kolovoz i da optuženi na to nije obratio pažnju). Time su razlozi pobijane presude u suprotnosti sa njenom izrekom, a riječ je o odlučnoj činjenici, tako da to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka j) ZKP, na koju je ukazano žalbom branioca.