Iz obrazloženja:
:. Tužilac je tražio da mu tuženi na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati po 10.000 dinara sa zakonskom kamatom i to po dva osnova: a Na ime povrede slobode kretanja i na a ime duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti.
Sud je delimično usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog da po oba osnova isplati određene novčane iznose tužiocu.
Stav drugostepenog suda je da je u konkretnoj situaciji pogrešno primenjen Zakon, jer naknada za duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode predstavlja jedinstven vid štete za koju se dosuđuje jedna naknada pri čijem odmeravanju sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja koje su uticale na prirodu i težinu trajanja psihičkog bola, pa je stoga presuda ukinuta i dat nalog prvostepenom sudu da u ponovnom postupku ukoliko nađe da tužbeni zahtev treba usvojiti odredi jedan vid naknade štete.