Radno iskustvo je vreme rada na poslovima koji su isti ili slični poslovima koje radnik obavlja ili treba da obavlja.
Ono se obično stiče posle sticanja stručne spreme koja je uslov rada za obavljanje tih poslova.
Ali, ne mora uvek biti tako.
Postoje poslovi koje mogu obavljati lica sa različitim stepenom stručne spreme (poslovi direktora, knjigovođe, komercijaliste i sl.) Raniji propisi su dopuštali tzv. internu kvalifikaciju, odnosno da poslove do određenog stepena stručne spreme obavljaju i lica koja nemaju odgovarajuću stručnu spremu.
Najzad, član 12. Zakona o radnim odnosima i sada dopušta da se u slučaju neuspelog oglasa zasnuje radni odnosa sa radnikom koji ne ispunjava uslove u pogledu stručne spreme.
Pošto je tužilja bila u prilici da poslove profesor hemije obavlja i pre diplomiranja, njoj se u radno iskustvo ima priznati i vreme rada pre sticanja odgovarajuće stručne spreme.
S obzirom na to, neosnovani su navodi revizije da su nižestepeni sudovi pogrešili što su kao radno iskustvo tretirali i vreme rada tužilje na poslovima profesora hemije, koje je prethodno sticanju diplome