Iz obrazloženja:
Iz spisa proizilazi da je između prvotuženog deoničkog društva N.N. i privatnog trgovinskog preduzeća M.M. zaključen ugovor o kupoprodaji nepokretnosti koji je overen kod Opštinskog suda 28.12.1992. godine, te da je ova imovina po kupoprodajnom ugovoru predata u državnu privatnom preduzeću.
Među strankama nije bilo sporno da je ugovor zaključen bez učestvovanja Fonda za razvoj Republike Srbije i da procena vrednosti društvenog kapitala nije izvršena pre nego je izvršena kupoprodaja nepokretnosti, a neosporno je i da kupoprodaja nepokretnosti nije bila izvršena na javnoj licitaciji.
Stoga je prvostepeni sud usvojio zahtev tužbeni zahtev nalazeći da prvotuženi i drugo tuženi prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora nisu postupili prema odredbama člana 2 8. Zakona o uslovima i postupku pretvaranja društvene svojine u druge oblike svojine kojima je propisano da se prodaja preduzeća ili njegovog dela vrši javnom licitacijom.
Pored navedenog propisa Vrhovni sud nalazi da je taj ugovor ništav i po članu 15. Zakona o prometu nepokretnosti koji propisuje da se otuđenje nepokretnosti iz društvene svojine prodajom vrši javnim nadmetanjem, odnosno pribavljanjem pismenih ponuda.
Otuđenje nepokretnosti vrši se neposredno pogodbom samo kada se otuđenje nije moglo postići javnog nadmetanja, odnosno kada je putem stavljanja pismenih ponuda ostalo bezuspešno.
Ugovor o otuđenju nepokretnosti iz društvene svojine zaključen protivno ovoj odredbi je ništavan.