Tužilja je podnela tužbu protiv tužene " M. banke" u stečaju kojom je tražila da se tužena obaveže da joj isplati 3.960,00 dinara sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od 11.02.1997. godine pa do isplate, pošto joj je od strane veća ovo potraživanje prethodno osporeno i upućeno je na parnicu.
Prvostepeni sud je naložio tužilji da tužbu uredi tako što će tražiti da sud utvrdi predmetno potraživanje tužilje prema tuženom, pa pošto tužilja nije postupila po ovom nalogu, odbacio je tužbu pozivajući se na odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku.
Međutim, ovaj sud nalazi da je pobijano rešenje doneto uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, na koju se u žalbi ukazuje.
Naime, pošto svaki zahtev za činidbu sadrži i zahtev za utvrđenje, nije bilo mesta odbačaju tužbe.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će meritorno odlučiti o tužbenom zahtevu, s tim što će ukoliko nađe da je osnovan doneti utvrđujuću presudu, a tužbu u delu zahteva za činidbu (isplatu), odbaciti.