Odredbom iz člana 129. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji stečajno veće može, pošto prethodno pribavi mišljenje poverilaca i stečajnog upravnika na osnovu procene odnosno sprovedenog veštačenja, odlučiti da se dužnik kao pravno lice izloži prodaji.
Prodaja dužnika kao pravnog lica može se odrediti samo uz uslov da se na taj način postignu povoljniji uslovi za namirenje.
U skladu sa članom 130. istog Zakona, posle prodaje dužnika kao pravnog lica u smislu člana 129. navedenog Zakona, stečajni postupak u odnosu na dužnika se obustavlja, ali se postupak nastavlja protiv stečajne mase koju zastupa stečajni upravnik radi namirenja poverilaca.
Sredstva dobijena prodajom dužnika ulaze u stečajnu masu.
Brojni su sporovi pred privrednim sudovima u kojima se stečajna masa pojavljuje u svojstvu tužioca a najčešće tuženog povodom namirenja poverilaca, odnosno iz drugih razloga vezanih za sprovođenje stečaja ili isplate utvrđenih potraživanja.
Privredni sudovi su u ovim sporovima priznavali" stranačku sposobnost stečajnoj masi, bez nekih posebnih obrazloženja budući da te činjenice nisu bile sporne a sud ih po službenoj dužnosti nije posebno obrazlagao.
Radi se o stranačkoj sposobnosti o čemu je sud dužan da vodi računa po službenoj dužnosti.
U rešenju Vrhovnog suda Srbije P. rev. 297/95. i Pzz.9/95 od 17.10.1995. godine u sporu stečajne mase kao tužioca, radi duga zauzeto je pravno stanovište da stečajna masa pre svega nema status pravnog lica. "Stečajna masa predstavlja subjekt samo u stečajnom postupku koji se i posle obustave postupka u odnosu na dužnika nastavlja zbog namirenja poverilaca.
Ona prema tome, ne može imati svojstvo pravnog lica u smislu člana 77. ZPP i ne može biti stranka u postupku".
Ne bi smelo da bude sporno ni u praksi privrednih sudova da stečajna masa nastala nakon prodaje pravnog lica u smislu člana 130. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji nije pravno lice.
Ovo proizilazi iz činjenice da kada se dužnik proda kao pravno lice, ostaje samo novac dobijen od prodaje dužnika kao pravnog lica koji i čini stečajnu masu.
Stečajna masa ima svog zakonskog zastupnika u vidu stečajnog upravnika i poseduje subjektivitet po samom zakonu, citiranoj odredbi člana 130. Zakona o stečaju budući da se postupak nastavlja protiv stečajne mase koju zastupa stečajni upravnik radi namirenja poverilaca.
U pitanju je specijalni Zakon po kome i nakon prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica i dalje u pravnim odnosima egzistira stečajna masa.
Subjektivitet stečajne mase u sudskom postupku (stečajnom) protiv nje, radi namirenja poverilaca proizilazi i iz samog zakonskog propisa odredbe člana 130. st.1. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji.
Pored pasivne stranačke sposobnosti, da stečajna masa može biti stranka u postupku koji protiv nje mogu voditi stečajni poverioci, imajući u vidu isprepletenost i složenost poslova između dužnika i poverilaca nakon prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, u mnogobrojnim situacijama stečajna masa se pojavljuje kao tužilac pa joj se mora priznati i aktivna stranačka sposobnost.
Na ovo ukazuje i činjenica da stranačka sposobnost nije deljiva, pa da onaj ko ima pasivnu stranačku sposobnost, mora posedovati i aktivnu stranačku sposobnost.
Kada se u parnici u svojstvu tužioca ili tuženog pojavi stečajna masa nastala nakon prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, tada njena stranačka sposobnost proizilazi iz odredbe člana 77. st. 2. ZPP. Ovom odredbom je predviđeno da se posebnom propisima određuje ko osim fizičkih i pravnih lica može biti stranka u postupku.
Takav poseban propis predstavlja Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji odredba iz člana 130. budući da se nakon obustave stečajnog postupka protiv stečajnog dužnika koji je prodat kao pravno lice, postupak nastavlja protiv stečajne mase koji zastupa stečajni upravnik radi namirenja poverilaca i koja u svakom takvom postupku mora imati položaj stranke što je procesna pretpostavka za svaku vrstu postupaka, stečajni, parnični, izvršni itd.