Ne stoje navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, s obzirom da je presudu zbog izostanka prvostepeni sud izrekao upravo u slučaju u kome je tužba konkludentna, jer tužbeni zahtev za naknadu štete zbog nesavesnog ponašanja drugotuženog trgovinskog zastupnika (u poverenom poslu nije postupao sa strukovnom pažnjom koja se zahteva) po materijalnom-pravu proističe iz činjenica iz kojih ga tužilac izvodi.
U tužbi za naknadu štete date su sve okolnosti koje u svom materijalno pravnom rezultatu daju osnovanost zahteva.
U konkretnom slučaju u ovoj parnici za naknadu štete presuda zbog izostanka mogla je biti donesena upravo zato što iz tužbe proizilazi da je tužiocu kao oštećenom zastupanom prouzrokovana šteta u određenoj visini i da je drugotuženi kao zastupnik tužioca za to kriv usled nesavesnog zastupanja pri zaključenju ugovora o berzanskom poslu (naknada štete se od trgovinskog zastupnika može tražiti po čl. 797. st. 1. ZOO) .