Štampa Verzija za štampu

Kada ugovor o zakupu garažnog prostora sadrži i obavezu čuvanja vozila, onda se radi o kombinovanom ugovoru o zakupu i ugovoru o ostavi

Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 14.06.2003 Broj: Rev.3365/00
Abstrakt:

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je sa pravnim prethodnikom tuženog zaključio ugovor o zakupu garažnog prostora u garaži kojim se zakupodavac obavezao da uz ugovorenu naknada stavi na raspolaganje zakupcu obeleženo garažno mesto, da čuva i obezbedi vozilo zakupca i stvari u njemu, obezbedi mere protivpožarne zaštite i to sve neprekidno 24 sata dnevno uključujući državne praznike.
Shodno ugovoru zakupac je dužan da se pridržava propisanog reda u garaži i da ovlašćenom licu preda ključeve vozila radi uparkiravanja vozila u garažu na određeno garažno mesto.
Na osnovu tog ugovora pravni prethodnik tuženog je sve poslove fizičkog, tehničkog i protivpožarnog obezbeđenja svojih objekata uključujući i opisanu 26.08.1995. godine radnik tog preduzeća je bez znanja i odobrenja tužioca i bez posedovanja vozačke dozvole izvezao iz garaže tužiočevo vozilo i tom prilikom ga oštetio.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je za nastalu štetu na vozilu tužioca odgovoran tuženi, zakupodavac.
Iz sadržine zaključenog ugovora proizilazi da je između stranaka zaključen punovažan kombinovani ugovor o zakupu iz čl. 567 i ugovor o ostavi iz čl. 712. ZOO-Zakona o obligacionim odnosima, je se po tom ugovoru tuženi obavezao da uz određenu naknadu čuva i obezbedi parkirano vozilo tužioca na garažnom mestu, a usled nedozvoljene upotrebe tužiočevog vozila isto je oštećeno, pa tuženi u smislu odredbe čl. 716. st. 2. ZOO (Zakon o obligacionim odnosima) kao ostavoprimac odgovara tužiocu za nastala štetu na vozilu i to solidarno sa štetnikom.
Sama okolnost što je tuženi poslove fizičko-tehničkog obezbeđenja svojih objekata i predmetne garaže za svoj račun poverio trećem licu-preduzeću čiji je radnik ovu štetu prouzrokovao, ne isključuje odgovornost tuženog-zakupodavca prema tužiocu, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da tužilac nije bio u ugovornom odnosu sa tim preduzećem koga je angažovao tuženi, niti je postojao pristanak tužioca da se trećem licu poveri na čuvanje njegovog vozila, pa je tuženi kao dobar domaćin odgovoran tužiocu za izbor lica kome će poveriti čuvanje vozila tužioca u smislu čl. 714. ZOO, st. 1.