Osporenim rešenjem u stavu 1. dispozitiva odbijen je zahtev tužilje za davanje saglasnosti za zaključenje ugovora o kupoprodaji između tužilje O. T. kao prodavca i B.T., kao kupca za nepokretnost bliže označenu u dispozitivu rešenja.
Iz spisa predmeta proizilazi da je tužilja od tuženog kao nadležnog organa tražila odobrenje prometa nepokretnosti-prenosa prava svojine na nepokretnosti označene u priloženom ugovoru.
Tuženi organ je pribavio mišljenje Ministarstva trgovine Republike Srbije od 10.04.1997. godine da se nisu stekli uslovi za primenu odredbe člana 3-a Uredbe o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima ("Službeni glasnik RS", br. 49/91.50/95). Rešenje iz st. 1. dispozitiva ne predstavlja konačni upravni akt protiv koga se na osnovu čl. 7. ZUS-a, može pokrenuti upravni spor.
Odredbom člana 3. Zakona o posebnim uslovima prometa nepokretnosti ("Sl. glasnik SRS", br. 30/89. "Sl. glasnik RS", br. 22/91 i 48/94) propisano je da ukoliko Ministarstvo finansija ne odobri promet nepokretnosti iz člana 1. ovog Zakona, po prigovoru zainteresovanog lica, koji se podnosi u roku od 30 dana od dana prijema rešenja, odlučuje komisija koju obrazuje Narodna skupština.
Protiv odluke Komisije ne može se voditi upravni spor.
Stoga je na osnovu čl. 28. st. 1. tač. 4. ZUS-a tužbu odbacio.