Štampa Verzija za štampu

Osiguravač po osnovu osiguranja od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima upotrebom motornog vozila u saobraćaju odgovara ograničeno (limitirano) najviše do visine ugovorenog iznosa osiguranja, dok štetnik odgovara za naknadu celokupne štete

Osnov: Zakon o osiguranju imovine i lica Zakon o obligacionim odnosima
Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 26.03.1991 Broj: Rev.73/91
Abstrakt:

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku tuženikov osiguranik je skrivio saobraćajni udes iz koga su po tužioce proistekle štetne posledice.
Krivica osiguranika tuženog je isključiva pa se tuženi neosnovano pozivana doprinos trećeg lica kao učesnika u saobraćaju, vozača zaprežnog vozila sa kojim se tuženi kao osiguranik sudario, jer je to vozilo bilo propisno osvetljeno i svojim kretanjem na putu nije predstavljalo opasnost za druge učesnike u saobraćaju.
Odgovornost tužene osiguravajuće organizacije je limitirana do iznosa od iznosa od 2.500.000 tadašnjih dinara, u smislu odredbi člana 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, prema kojoj osiguravač po osnovu osiguranja od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima upotrebom motornog vozila odgovara ograničeno (limitirano) najviše do visine ugovorenog iznosa osiguranja, a preko ovog iznosa štetnik odgovara oštećenom za naknadu celokupne štete u smislu člana 154. ZOO. Inače, limit obaveze zajednice osiguranja utvrđuje se prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih lica.
Iznos štete, prema kome se utvrđuje obim odgovornosti zajednice osiguranja utvrđuje se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kome je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta utvrđuje se prema cenama odnosno kriterijumima u vreme štetnog događaja.
Šteta, koja se naknađuje u stranoj valuti obračunava se po kursu na dan štetnog događaja.
Ako utvrđen iznos štete u navedenom smislu ne prelazi iznos osigurane sume, u konkretnom slučaju to je 2.500.000 dinara (tadašnjih), zajednica osiguranja je dužna da potpuno naknadi štetu i kad visina štete, prema cenama odnosno kriterijumima u vreme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane sume.
Budući da je u ovoj parnici utvrđeno da je limit osiguranja u vreme nastanka štetnog događaja 24. novembra 1977. godine iznosio 2.500.000 (tadašnjih) dinara, da se šteta naknađuje u stranoj valuti u smislu člana 136. st. 2. Zakona o deviznom poslovanju, pošto su tužioci straži državljani, da je kurs valute obračunat prema vrednosti na dan štetnog događaja, i da je visina tako obračunate štete ispod utvrđenog limita, pravilno je tužiocima dosuđena naknada u potpunosti na teret osiguravača i štetnika solidarno.

Deskriptori: Strana valuta; devize