Štampa Verzija za štampu

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3094/16 od 02.02.2017. godine.

Sud: Vrhovni kasacioni sud   Datum: 30.03.2018 Broj: Rev 1532/2017
Abstrakt:

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1532/2017
30.03.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudije dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, sudije Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Radoslav Tadić, advokat iz ..., protiv tuženih 1. BB, ..., koju zastupa Mladen Avramović, advokat iz ... i 2. VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Radojko Denić, advokat iz ..., radi nedopuštenosti izvršenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3094/16 od 02.02.2017. godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 30.03.2018. godine sledeću

PRESUDU

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3094/16 od 02.02.2017. godine.

Obrazloženje

Presudom Osnovnog suda u Ubu P2 504/15 od 08.03.2016. godine, u stavu I izreke utvrđeno je da je tužilja po osnovu sticanja u vanbračnoj zajednici sa tuženim VV iz ... stekla pravo svojine sa udelom od ½ na kp.br. ... zemljište pod zgradom – objektom u pov. od 0.05,74 ha i građevinskoj parceli u pov.od 0.052.74 ha iz ln.br. ... KO ... kao i na ugostiteljakom objektu pov. 574 m2 koji se nalaze na istoj parceli kao i da je izvršenje koje je određeno rešenjem Osnovnog suda u Valjevu Sudska jedinica Ub I 2391/11 od 09.12.2011. godine prodajom te nepokretnosti u odnosu na navedeni udeo tužilje nedopušteno što su tuženi dužni priznati i trpeti da se tužilja na osnovu ove presude uknjiži kao suvlasnik navedene nepokretnosti sa udelom do ½ . Stavom II izreke obavezan je prvotuženi da tužilji na ime parničnih troškova plati 101.700,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 3094/16 od 02.02.2017. godine, u stavu prvom izreke preinačena je navedena prvostepena presuda u stavu I izreke u odnosu na tuženu BB, tako što se odbija kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu sticanja u vanbračnoj zajednici sa tuženim VV iz ... stekla pravo svojine sa udelom od ½ na kp.br. ... zemljište pod zgradom – objektom u pov. od 0.05,74 ha i građevinskoj parceli u pov.od 0.052.74 ha iz ln.br. ... KO ... kao i na ugostiteljskom objektu pov 574 m2 koji se nalaze na istoj parceli kao i da je izvršenje koje je određeno rešenjem Osnovnog suda u Valjevu Sudska jedinica Ub I 2391/11 od 09.12.2011. godine prodajom te nepokretnosti u odnosu na navedeni udeo tužilje nedopušteno, što je tužena BB dužna priznati i trpeti da se tužilja na osnovu ove presude uknjiži kao suvlasnik navedene nepokretnosti sa udelom do ½. Stavom dva izreke preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu drugom izreke presude Osnovnog suda u Ubu P 504/15 tako što se obavezuje tužilja da tuženoj BB na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 104.950,00 dinara.

Protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 3094/16 od 02.02.2017. godine, tužilja je preko punomoćnika blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Troškove je tražila i opredelila.

U odgovoru na reviziju tuženi prvog reda osporava navode revizije i predlaže da je sud odbije kao neosnovanu. Troškove nije tražio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u postupku obezbeđenja novčanog potraživanja preduzeća GG iz ... prema tuženoj banci na osnovu rešenja RGZ od 16.08.2008. godine izvršen je upis vansudske izvršne hipoteke prvog reda u korist ovde tužene banke na spornim nepokretnostima. Tužena banka je sa preduzećem GG iz ... zaključila Ugovor o srednjoročnom kreditu od 10.06.2008. godine za iznos od 200.000,00 eura. Vlasnik navedenog preduzeća je DD tužiljin i VV sin koji je i jemac platac po istom ugovoru. Tužilja nije imala nikakva svojstva u tom preduzeću. Radi obezbeđenja navedenog kredita ovom preduzeću tuženi VV je dao založnu izjavu na spornim nepokretnostima, a tužena se tome usmeno protivila. Sredstva kredita nisu korišćena za zajedničke potrebe vanbračnih supružnika. Kredit nije vraćen o dospelosti. Nakon toga, po predlogu banke kao izvršnog poverioca kod nadležnog suda doneto je rešenje o izvršenju od 09.12.2011. godine prema tuženom VV radi isplate iznosa od 43.340.168,63 dinara sa kamatom od 09.11.2011. godine između ostalog i na nepokretnostima koje su predmet ovog spora prodajom i namirenjem iz dobijenog iznosa. U tom postupku ovde tužilja je izjavila prigovor u svojstvu trećeg lica ističući da su predmetne nepokretnosti njena zajednička svojina sa tuženim VV kao vanbračnih drugova. Stoga, je upućena na ovu parnicu radi dokazivanja da je u odnosu na nju nedopušteno izvršenje na delu spornih nepokretnosti. Tužilja i tuženi VV su bili u vanbračnoj zajednici još od 1976. godine kada je počelo zajedničko sticanje u zajedničkom domaćinstvu sa decom. Ona je radila u „...“ kasnije i drugim preduzećima i zarađivala dodatno vodeći knjigovodstvo. Tužiljin otac je dao pare za kupovinu spornog zemljišta s objektima koji su kasnije nadograđeni i prošireni, te sad predstavljaju restoran za svadbe. Navedena kupljena parcela knjižena je isključivo na tuženog VV po želji tužilje.

Imajući ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud usvaja tužbeni zahtev u odnosu na oba tužena nalazeći da tužilja ima pravo susvojine sa udelom od ½ na spornim nepokretnostima koje sprečava izvršenje, te je opravdano pružiti joj zaštitu.

Prema oceni Apelacionog suda u Beogradu prvostepena presuda doneta je nepravilnom primenom materijalnog prava, pa je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužilje prema tuženoj banci kao neosnovan.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtev tužilje u odnosu na tuženu banku. Tužilja (treće lice u postupku izvršenja) nema pravo na zaštitu. Odlučna je činjenica da se tužilja saglasila da se predmetna nekretnina upiše na VV kao njegova imovina iako je stečena zajedničkim doprinosima. Na ovaj način tužilja je pristala da VV njome može slobodno raspolagati bez njene saglasnosti. Pored toga, iako je smatrala da je u pitanju zajednička imovina tužilja u periodu od više decenija nije upisala svoje pravo susvojine u javnim knjigama. Takvo ponašanje se može pripisati njenom nemaru i kršenju pravila o obaveznosti upisa, te sad zbog toga trpi posledice. Tužilja nije preduzela nikakve radnje da izvrši upis svog prava iako se po sopstvenom priznanju protivila upisu hipoteke.

Stoga je pravilno stanovište drugostepenog suda da se zahtev za sticanje svojine po osnovu vanbračne zajednice može postaviti samo prema vanbračnom drugu, a ne i prema banci koja je titular hipoteke.

Takođe, tužilja kao vanbračna supruga VV, ovde drugotuženog, ne može spadati u krug trećih lica koji nisu dužnici banci ovde prvotuženom. U momentu donošenja ove presude i trajanja ove parnice tužilja i drugotuženi su u vanbračnoj zajednici (izjednačenoj sa bračnom u pogledu imovinskih prava) te stoga solidarno odgovaraju svom svojom zajedničkom i posebnom imovinom za obaveze nastale u braku. Hipoteka se kao stvarno pravo odnosi na nepokretnost, pa je irelevatno ko je vlasnik iste nakon njenog konstituisanja.

Netačna je tvrdnja da je Apelacioni sud odbio tužbeni zahtev i prema drugotuženom VV. Apelacioni sud je odlučivao samo po žalbi prvotužene banke. Tako je imao ovlašćenje da samo u odnosu na banku preinači odluku prvostepenog suda. Stoga o ustanovljenoj obavezi tuženog VV nije ni odlučivano u drugostepenom postupku.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni kasacioni sud na osnovu procesnih ovlašćenja na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku je odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić