Ne utemeljeni su žalbeni navodi predlagatelja da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo kada je, pozivom na član 20. Sporazuma između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, pobijanim rešenjem odbio zahtev predlagatelja za nostrifikaciju ugovora o leasingu broj LV 673500, kao neosnovan.Navodi predlagatelja da je navedeni ugovor solemniziranjem kod javnog beležnika stekao snagu ovršne javno beležničke isprave, koja prema odredbi člana 21. Ovršnog zakona Hrvatske ima snagu ovršne isprave, kao i pozivanje predlagatelja na odredbu člana 86. stav 3. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 43/82 i 77/82-koji je FBiH preuzela kao svoj zakon), da se stranom sudskom odlukom smatra i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je odnosno sudskim poravnanjem, ne čini pobijano rešenje nezakonitim.Prema odredbi člana 3.preuzetog Zakona, odredbe tog zakona ne primenjuju se na imovinske, odnosno, druge materijalno-pravne odnose s međunarodnim elementom ako su ti odnosi regulisani međunarodnim ugovorom. U konkretnom slučaju, odredbom člana 20. Sporazuma između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (Sporazum ima karakter međunarodnog ugovora), regulisano je da države ugovornice, pod uvetima (član 21.) iz ovog sporazuma na svom teritoriju priznaju i izvršavaju (samo sudske odluke u građevinskim stvarima, te sudske nagodbe u takvim predmetima donesene i sklopljene pred sudom druge države ugovornice, a ne i odluke drugih organa iz čl. 86. st. 3. navedenog zakona.Stoga je prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbu člana 20. navedenog Sporazuma i pobijanim rešenjem odbio zahtev predlagatelja za nostrifikaciju ugovora o leasingu broj VL 673500.