Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev tužioca kao vlasnika navedenog objekta za isplatu ugovorene zakupnine, odnosno kada su protivtužbeni zahtev tuženog za utvrđenje prava svojine, raskida sporazuma i ugovora i za isplatu zakupnine, odbili kao neosnovan.
Pravo svojine građenjem na tuđem zemljištu stiče se pod uslovima iz člana 24. do 26. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa u zavisnosti od savesnosti, odnosno nesavesnosti graditelja i vlasnika zemljišta.
Tuženi je znao da gradi na tuđem zemljištu, za tu izgradnju imao je dozvolu vlasnika zemljišta, odnosno tužioca, ali pomenutim sporazumom i ugovorom stranaka izričito je predviđeno da je tužilac vlasnik objekta. .
To ne proizilazi samo iz odredbi sporazuma o udruživanju rada i sredstava, već i iz odredbi ugovora koji je zaključen istog dana, a u kome je pored ostalog predviđeno da tuženi neće plaćati zakupninu, sve dok vrednost zakupa ne dostigne vrednost podignutog objekta u celini, a da će nakon toga plaćati zakupninu u ugovorenom iznosu, a zakupnina se svakako ne plaća za korišćenje sopstvene imovine. .
I sam tuženi, u svom iskazu, izjašnjavajući se na ove sporne činjenice, navodi da je sa tužiocem postigao dogovor da sazidani objekat, odnosno prizemlje koristi kao prodavnicu, a ne da sazidani objekat bude njegovo vlasništvo.
Pravo svojine građenjem na tuđem zemljištu
Vrhovni sud Srbije, Rev.1373/02 od 24.10.2002