Kada je ugovorom o poklonu nepokretnosti koji je overen u sudu, ugovorena obaveza doživotnog izdržavanja poklonodavca, koji svoju nepokretnost odmah prenosi poklonoprimcu u svojinu, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da navedeni ugovor o poklonu kao simulovani pravni posao ne proizvodi pravno dejstvo.
Međutim, isto tako pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da je prema sadržini ovog ugovora i utvrđenim pravima i obavezama stranaka njihova prava volja da zaključe jedan teretni dvostrano obavezni SUI GENERIS ugovor koji ima elemente ugovora o doživotnom izdržavanju, te da je ovaj disimulovani pravni posao punovažan.
Tačni su navodi tužene da spornom ugovoru imenovanom kao ugovor o poklonu nedostaje nasledno pravna komponenta koja je bitno obeležje klasičnog ugovora o doživotnom izdržavanju, prenos imovine koji je odložen do smrti primaoca izdržavanja.
Zato taj disimulovani ugovor i nije klasičan ugovor o doživotnom izdržavanju da bi za njegovu punovažnost bila nužna overa ugovora od strane sudije, već je dvostrano obavezni ugovor SUI GENERIS koji ima samo elemente ugovora o doživotnom izdržavanju ali čiji je predmet promet nepokretnosti, pa stoga on proizvodi pravno dejstvo jer je zaključen pismeno, a potpisi su overeni kod suda".