U ovakvim slučajevima odgovarajućim veštačenjem nije potrebno utvrđivanje stepena uračunljivosti izvršioca u vreme izvršenja krivičnog dela, već samo stepena alkoholisanosti.
Ako učinilac krivičnog dela ugrožavanja javnog saobraćaja, u vreme upotrebe alkohola ili drugih omamljujućih sredstava, nije znao niti mogao znati da će kasnije doći u situaciju da upravlja vozilom, potrebno je odgovarajućim veštačenjem utvrditi stepen njegove uračunljivosti u vreme izvršenja dela, jer je to od značaja za ocenu stepena krivične odgovornosti, a time i za izbor vrste i visine krivične sankcije.
Izuzetak od pravila da je za krivičnu odgovornost neophodno da učinilac u vreme izvršenja krivičnog dela bude uračunljiv i vin, predviđen je u odredbi člana 12. stav 3. KZ SFRJ, koja propisuje mogućnost krivične odgovornosti i učinioca koji je u vreme izvršenja krivičnog dela bio neuračunljiv, ali samo pod uslovom da se upotrebom alkohola, droge ili na drugi način, u takvo stanje sam doveo i da je učinjeno delo, pre nego što se doveo u takvo stanje, bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem, ili u odnosu na to delo kod njega postojao nehat.
Dakle, za razliku od ostalih krivičnih dela, gde je psihički odnos učinioca prema delu istovremen sa radnjom izvršenja dela, kod krivičnih dela tzv.
AKCIONES LIBERE IN KAUZA, psihički odnos prethodi radnji izvršenja dela tj. procenjuje se kakav je on bio u vreme kada se učinilac krivičnog dela stavljao u privremeno neuračunljivo stanje, u kojem kasnije vrši delo, a ne u vreme preduzimanja radnje izvršenja krivičnog dela.
Shodno tome, a kada je učinilac krivičnog dela bio uračunljiv u vreme dovođenja u privremeno neuračunljivo stanje i kada je kod njega u to vreme ovo krivično delo obuhvaćeno njegovim umišljajem, ili je u odnosu na njega postupao sa nehatom, nije potrebno veštačenje u pravcu utvrđivanja njegove uračunljivosti u vreme preduzimanja radnje izvršenja tog krivičnog dela.
U pogledu krivične odgovornosti ovakvi učinioci krivičnog dela izjednačavaju se sa uračunljivim izvršiocem krivičnog dela, ne samo kada su u vreme izvršenja tih krivičnih dela (krivičnih dela AKCIONES LIBERE ili kauza) bili neuračunljivi, nego i kada su bili u stanju bitno smanjene uračunljivosti.
Istina, odredbom člana 12. stav 3. nije regulisan takav slučaj dovođenja u stanje bitno smanjene uračunljivosti), međutim, logičko tumačenje ove zakonske odredbe upućuje na to da se i prema takvim učiniocima, u ovim situacijama, treba odnositi kao prema potpuno uračunljivim učiniocima krivičnog dela.
Učinioci ovih krivičnih dela izjednačeni su sa uračunljivim izvršiocima krivičnih dela i u pogledu kažnjavanja odnosno procene stepena krivične odgovornosti, kao okolnosti značajne za odmeravanje kazne, koja procena se i u ovim slučajevima vrši prema stepenu njihove uračunljivosti, u vreme stavljanja u stanje privremene neuračunljivosti, odnosno, bitno smanjene uračunljivosti, a ne u vreme izvršenja radnje krivičnog dela.
Radi toga utvrđeno stanje bitno smanjene uračunljivosti u vreme izvršenja tog krivičnog dela (kod krivičnih dela AKCIONES LIBERE ih kauza) ne može predstavljati olakšavajuću okolnost, odnosno osnov za blaže kažnjavanje u smislu odredbe člana 12. stav 2. KZ SFRJ.
Međutim, to nije slučaj u situacijama kada učinilac krivičnog dela u vreme upotrebe alkohola, droge ili dr. omamljujućih sredstava ne zna niti je mogao da zna da će posle toga upravljati vozilom., U.ovakvim slučajevima nužno je odrediti odgovarajuće veštačenje u pravcu utvrđivanja uračunljivosti učinioca krivičnog dela u vreme izvršenja istog, od čijeg rezultata zavisi krivična odgovornost toga učinioca.
Ako se utvrdi da je on u to vreme (vreme preduzimanja radnje izvršenja krivičnog dela) bio bitno smanjeno uračunljiv usled uzimanja omamljujućih sredstava, onda takav stepen uračunljivosti predstavlja fakultativni odnos za blaže kažnjavanje i može se uzeti kao olakšavajuća okolnost.