Pod upotrebom tuđe stvari u smislu čl. 219. ZOO-Zakona o obligacionim odnosima podrazumeva se takvo korišćenje stvari pri kome se ona pretvara u nešto drugo ili prestaje da postoji.
Korist ostvarenu takvom upotrebom stvari dužan je da naknadi imaocu stvari i savestan sticalac.
Korišćenje tuđe stvari u smislu čl. 38. st. 2. ZOSPO-Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima podrazumeva upotrebu pri kojoj identitet stvari ostaje očuvan uz moguće smanjenje vrednosti zbog upotrebe.
Savesni držalac odnosno sticalac nije dužan da plati naknadu za takvo korišćenje stvari za vreme dok je bio savestan.