Prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženi je u trajanju dužem od 20 godina bio savesni držalac svoje susedne parcele i to u periodu od 1969. do 1990. godine. Pošto je tuženi po ovom osnovu postao vlasnik sporne zemljišne površine po osnovu vanrednog sadržaja u smislu člana 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev radi utvrđenja prava svojine i predaje u državinu, kao neosnovan.
Usvajajući zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud Srbije je ukinuo nižestepene presude jer je u postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. ZPP, a zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.
Sporno zemljište se u zemljišnim knjigama vodi kao privatna svojina. Međutim, imajući u vidu da se ono nalazi u gradu prvostepeni sud nije utvrdio da li je to zemljište postalo društvena svojina po osnovu. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list SFRJ", br. 52/58 sa docnijim izmenama i dopunama), Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Službeni glasnik SRS", br. 32/68 sa docnijim izmenama i dopunama) ili Zakona o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik SR", br. 20/79). Ako je na osnovu zakona ili odlukom Skupštine opštine (koji se može upodobiti donošenjem Detaljnog urbanističkog plana), sporna parcela postala društvena svojina sa pravom korišćenja ranijih vlasnika, bilo je nužno ispitati da li je do momenta prestanka prava svojine ispunjen uslov iz člana 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa za sticanje prava svojine po osnovu sadržaja.
Ako je u toku trajanja roka za održaj došlo do promene svojinskog oblika i pretvaranje privatne svojine u društvenu svojinu od momenta promene nema mogućnosti za sticanje prava svojine po osnovu održaja bez obzira na državinsko stanje, zato što je član 29. ranije važećeg Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa zabranjivao sticanje svojine putem održaja na sredstvima u društvenoj svojini. Brisanjem člana 29. koje je izvršeno Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa ("Službeni list SR", br. 29/96), nije izvršena konvalidacija i osnaženje ranijeg državinskog stanja i postojanja prava svojine po osnovu održaja na sredstvima i stvarima koje su bile u društvenoj svojini, jer Zakon u prelaznim i završnim odredbama ne sadrži pravilo o retroaktivnoj primeni zakona, pa se zato rokovi za održaj mogu računati samo za ubuduće od momenta stupanja na snagu Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa (3.8.1996. godine).
Pored toga zemljišno.knjižno stanje koje je postalo u toku postupka i u vreme presuđenja ne predstavlja dokaz da nije došlo do promene svojinskih odnosa. Upis u javne knjige je u smislu člana 33. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa obavezan samo u slučaju postojanja pravnih poslova kao osnova za sticanje svojine, a ne i u slučaju drugih načina sticanja prava svojine i promene prava svojine.