Štampa Verzija za štampu

Pravo stanovanja članova porodičnog domaćinstva prestaje promenom prava vlasništva na otkupljenom stanu po bilo kom osnovu (otuđenje, nasleđe)

Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 25.05.2003 Broj: Rev.5318/00
Abstrakt:

Tužioci su, kao sin i snaja vlasnika stana, bivšeg nosioca stanarskog prava, bili korisnici stana u momentu zaključenja ugovora o otkupu stana.
Prema odredbi čl. 16. st. 3. Zakona o stanovanju ("Sl. glasnik RS", br. 50/92, sa kasnijim izmenama i dopunama), članovi porodičnog domaćinstva iz st. 2. istog člana Zakona, imaju pravo stanovanja u stanu koji se otkupio po odredbama toga zakona.
Prema odredbi čl. 60. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, između ostalog, regulisano je da se pravo stanovanja uređuje zakonom.
Prema tome, u pitanju je lična službenost koja je regulisana navedenom odredbom Zakona o stanovanju.
Polazeći od specifičnosti uslova za sticanje prava svojine na stanu u društvenoj svojini, odnosno državnoj svojini, u smislu odredbe čl. 16. Zakona o stanovanju, specifičan je karakter prava stanovanja članova porodičnog domaćinstva na otkupljenom stanu.
Njihovo pravo stanovanja nije zakonska lična službenost, nego je u pitanju akcesorno pravo, koje je vezano za samo pravo vlasnika koji je bivši nosilac stanarskog prava, te je i vremenski ograničeno sa vremenom trajanja njegovog prava vlasništva.
Drugim rečima, pravo stanovanja članova porodičnog domaćinstva prestaje promenom prava vlasništva na otkupljenom stanu po bilo kom osnovu (otuđenje, nasleđe).
Pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za sticanje prava lične službenosti stanovanja tužilaca na jednoj sobi sa pravom korišćenja kuhinje, trpezarije i kupatila na predmetnom stanu koji je putem otkupa tuženi stekao u vlasništvo.
Bez uticaja su navodi revizije kojim tužioci ističu da su stekli pravo lične službenosti stanovanja na delu predmetnog stana, te da su ograničeni u svom pravu time što je tuženi, kao vlasnik stana, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju sa svojom ćerkom.
Tuženi je stekao pravo svojine na stanu, koje nije ograničeno, odnosno on kao vlasnik ima pravo, da u smislu odredbe čl. 3. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, stvar drži, da se njome koristi i da njome raspolaže u granicama određenim zakonom.